Zadaća društva je osnažiti obitelji i zaštititi djecu

U vremenu vrhunskih znanstvenih dostignuća svjedoci smo različitih mogućnosti za čovjeka, ali do današnjih dana nije pronađen odgovarajući suplement za obitelj, i kako se čini toga još zadugo – ne smijem reći nikada – neće biti, rekla je prof. dr. Jasminka Zloković na tribinu “Obiteljski odnosi – uloga i značenje”  koju su u srijedu 4. veljače u Nadbiskupskom domu u Rijeci organizirali Ured za obitelj Riječke nadbiskupije i Akademsko katoličko društvo „Jeronim“.   O temi su govorili mons. Ivan Nikolić, voditelj Ureda za obitelj, prof. dr. sc. Jasminka Zloković s Filozofskog fakulteta u Rijeci i doc. dr. sc. Nikola Vranješ s Teologije u Rijeci. U glazbenom dijelu nastupila je Anamarija Andrijević.

„Obitelj je jedinica najvažnija u čitavom društvu, a zašto joj ne posvećujemo pozornost koju treba imati, na to ne mogu odgovoriti. Predizborne kampanje redom mnogo obećavaju obitelji, ženama, mladima, djeci, a nakon kampanja se ne događa nešto čime bi se u tom smislu mogli pohvaliti. Mnogi postavljaju pitanje o obitelji i neki kažu da obitelj danas propada, no ne bih se s tim složila – rekla bih da se obitelj mijenja i da zaista može biti jača nego ikada prije. Što se zapravo događa? Iz različitih sredina koje nas okružuju šalje se poruka da roditelji više nisu ‘in’, da ‘roditeljstvo više nije važno, da obitelj nije važna, da djeci i mladima ne možemo posebno pomoći i da će nam biti bolje što prije to shvatimo’, upozorila je Zloković.

Dodala je kako stoga roditelji u to počinju vjerovati, da je to neminovnost suvremenog doba. „Međutim, niti jedna roditeljska funkcija koja je postojala od kad smo saznali da roditeljstvo postoji, nije prestala do danas. Nije prestala odgojna funkcija obitelji, funkcija socijalizacije, emocionalne potpore, potrebe za zaštitom, za sigurnošću, za osiguranjem zdravlja, za uspjehom, napredovanjem, poticanjem razvoja, ali roditelji po pritiskom različitih sredina, posebice medija i komercijaliziranog društva, zapravo misle da više ne mogu ništa učiniti. Naša je zajednička uloga da roditeljima pomognemo da shvate da su sve te njihove funkcije i dalje ostale“.

U nastavku je istaknula kako je zajednički zadaća cijeloga društva osnažiti obitelji i zaštititi djecu koja su u nemalo slučajeva prepuštena ulici. Također, upozorila je kako mnogi roditelji više vremena provode s kućnim ljubimcem nego s djetetom. „Postoje dvije krajnosti roditelja. S jedne strane imamo roditelje koji uopće ne vode brigu o djeci, a s druge one koji svoje dijete drže pod ‘staklenim zvonom’. U prvom slučaju djeca su zadovoljna takvom situacijom jer ih nitko ni na što ne prisiljava i slobodni su raditi što god žele. U drugom slučaju, djetetu se ne dopušta da se osamostali.“

Zaključujući predavanje istaknula je kako je mogući model osnaživanja obitelji, zapravo temelj, pronašla u knjizi Majke Tereze „Život za Boga“. Zato djeci moramo poslati poruku da su voljena, a obiteljima poručiti da unatoč svim poteškoćama, svaki roditelj može štitit sebe i omogućiti svome djetetu sretno odrastanje, poručila je Zloković. U nastavku je iznijela zaključke i statističke pokazatelje više istraživanja koja je provela sa svojim timom suradnika ili koja su provele neke druge ustanove. Ona pokazuju, rekla je, strašan porast problema djece i mladih, od rane seksualne aktivnosti, a često i redovite, od već od 12, 13, 14 godina, strašan porast konzumiranja alkohola, droga, nezainteresiranosti za školu, nasilja, kao i brojne druge strašne devijacije ponašanja. U nekim istraživanjima su ispitivani i nastavnici i roditelji i pitani kako osjećaju svoje kompetencije i sposobnosti u rješavanju nekih od pitanja djece i mladih poput poticanja odgovornosti, kohezije, nenasilnog ponašanja. Odgovori su bili da se nastavnici najmanje smatraju kompetentnima u razvijanju toga, a da je isti i još malo lošiji odgovor bio od strane roditelja o tim pitanjima. Zaključila je da tako djeci ostaju ulica, vršnjaci i ljudi koji će ih vrlo često iskoristiti i izmanipulirati. Stoga je svima zajednički cilj osnažiti obitelji, zaštititi djecu bar od onoga od čega ih se može zaštititi i biti im od pomoći. To je odgovornost cijelog društva – ponovo ojačati obitelji nazvane ‘prosječnima’ kako bi ponovo postale društvena većina – kako bi prevladavale obitelji spomenute dvije krajnosti.

O tome što Crkva čini za obitelj izlagao je prof. dr. sc. Nikola Vranješ. Kao poseban pozitivan primjer izdvojio je i analizirao programe i rad Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije, odnosno, kako je rekao, riječki model obiteljskog pastorala. Upozorio je na nužnost veće župne brige za mlade bračne parove i obitelji. „Veliki problem je što župne zajednice su svoju odgovornost za pripravu mladih za brak i obitelj prepustile samo nadžupnim strukturama. To nije dobar trend jer se time slabi briga za obitelji u župnim zajednicama.“ Govoreći o projektima Ureda za obitelj, istaknuo je kako grad Rijeka može biti ponosna na Riječku nadbiskupiju koja s kvalitetnim programima skrbi o obiteljima, no potrebno je da te iste obitelji sudjeluju u kvalitetnim inicijativama koje Ured za njih organizira. „Važno je cijeniti ovo što imamo. Nije važna kvaliteta, nego kvantiteta djelovanja. Naša zadaća i zadaća cijelog društva je vratiti dostojanstvo obitelji i pomagati joj da živi svoj identitet.“

Voditelj Ureda za obitelj, mons. Ivan Nikolić upoznao je okupljene s pripremama za Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji istaknuvši kako tridesetak župnih animatora aktivno rade s obiteljima po župama. Dodao je da bi „Tjedan ZA obitelj“ koji je u tijeku, kao i ostale aktivnosti Ureda, trebale jače odjeknuti u javnosti, ali i župama. Govoreći o pastoralu s obitelji, upozorio je kako nedostaje hrabrosti za konkretnije iskorake u djelovanju. Trenutne aktivnosti obiteljskog pastorala su stereotipne i potrebno je više raditi s obiteljima, rekao je mons. Nikolić. Također, ono što svećenici u župama rade u pastoralu s prvopričesnicima i krizmanicima, trebalo bi primijeniti i u radu s roditeljima, zaključio je.

Tribina je otvorila mnoga pitanja o nezainteresiranosti medija i šire javnosti za teme o obiteljskim problemima, kao i potrebe angažiranijeg pastorala s obiteljima u župnim zajednicama.