Samo ljubav spašava život!

U srijedu 11. ožujka u povodu obilježavanja polovice korizmene inicijative „40 dana za život“ u dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci organizatori riječke molitvene inicijative održali su prigodni program.

Voditelj riječke inicijative, vlč. Velimir Martinović, podsjetio je kako je korizmena inicijativa druga po redu u kojoj sudjeluju građani grada Rijeke. Molitelji se sastaju svakodnevno od 6:30 do 9:30 ispred Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka i mole za prestanak pobačaja. Lokalna zajednica polako se osvješćuje što je vidljivo po manjem broju negativnih komentara prolaznika, rekao je Martinović.

Zahvalio se moliteljima na ustrajnosti, te izrazio zadovoljstvo što su se mladi uključili u inicijativu. To su prije svega članovi salezijanske mladeži, misionari, vjernici župe Ivana Krstitelja na Škurinjama i franjevački novaci s Trsata. Također, molitvi se pridružuju ljudi iz okolnih mjesta poput Kraljevice i Kostrene, kazao je Martinović. Osvrčući se na polovicu molitvene kampanje, kazao je da 22. dan kako mole ispred riječke Ginekologije, već sad može reći da je kampanja uspjela.

Prigodnu riječ uputila je Petra Tišljarić, nacionalna koordinatorica inicijative. Istaknula je da je cilj kampanje osvijestiti zajednicu da trudnoća i dijete nisu problem, već Božji dar. Okupljene je upoznala s tijekom inicijative na području Republike Hrvatske kazavši kako su do sada spašena 4 života, a 6 liječnika iz Šibenika pozvala su se na priziv savjesti. Zaključujući izlaganje uputila je molbu svima da ne dolaze pred bolnicu na molitvu ukoliko u sebi nemaju ljubavi za sve žene koje imaju namjeru izvršiti pobačaj, kao i za liječnike koje isti vrše. „Samo ljubav spašava život!“,  poručila je Tišljarić.

Dirljivo svjedočanstvo s okupljenima podijelila je 36-togodišnja A.K. koja je prije dvije godine izgubila dijete. Sama njena trudnoća bila je čudo, jer liječnici joj nisu prognozirali dug život. „Kada je liječnica utvrdila trudnoću, u istom trenutku obuzeli su me strah, radost, sreća i tuga. Također, javila se svijest o ugroženosti osobnog života jer je to bila visoko rizična trudnoća. No, odlučila je životu dati šansu. Abortus nije dolazio u obzir, uz sve nagovore kardiologa i liječnika koji su pobačaj savjetovali. Imala sam podršku supruga koji mi je rekao da je dijete dar Božji i da slušam svoje srce, posvjedočila je.

Iako je trudnoća bila visokorizična, nije zadržana u bolnici. U osmom tjednu trudnoće u svome srcu osjetila je da nešto nije u redu. Otišla je na pregled i liječnici su ustanovili da srce djeteta više ne kuca. Bilo je potrebno obaviti kiretažu. Zahvat je trajao pet minuta, ali nakon zahvata uslijedila je duševna bol i emocionalna praznina, posvjedočila je.

„Nedostaje dio tebe, nedostaje polovica tvoga srca!“, drhtavim glasom kao da je još jednom, po tko zna koji put, proživljavala svoj trnovit put, obratila se prisutnima u dvorani.  Svoje potresno svjedočanstvo završila je porukom svim djevojkama i ženama: „Samo žene prenose život, a život je dar od Boga!“.

Svoje mišljenje o temi na tribini iznijeli su posjetitelji različitih profila, među njima i liječnica koja je psihoterapeut i hagioterapeut. Iz osobne prakse poručila je da pobačaj ostavlja trajnu ranu. Duševna bol ostaje i nakon ispovijedi i kajanja i potrebne su godine da se žena duhovno oporavi. Njene riječi potvrdio je još jedan liječnik dodajući kako se društvo i njegove vrijednosti moraju u cjelini mijenjati.

Ovim povodom na tribini je prikazan film „October baby“, ispovijest djevojke Hannah i posljedicama pobačaja. (S. B.)