Riječka nadbiskupija proslavila važne obljetnice

U katedrali sv. Vida u Rijeci u subotu 28. studenog svečano su proslavljene: 90 godina uspostave Riječke biskupije, 45 godina Riječke metropolije, 15 godina Riječke nadbiskupije te 40 godina misništva i 15 godina biskupstva riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića. Misno slavlje predvodio je nadbiskup Devčić a propovijedao porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Uz mnogobrojne svećenike i kanonike, misi su suslavili gospićko-senjski biskup Mile Bogović i krčki biskup u miru mons. Valter Župan. Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni zbor Cantores Sancti Viti.
Osvrčući se na spomenute obljetnice mons. Milovan je kazao kako u Bibliji slavlje spomena znači stalno podsjećanje na Božja dobročinstva učinjena njegovom narodu, a što vjernika izaziva na trajno zahvaljivanje milosrdnom i vjernom Bogu. Bila su to velika crkveno-povijesna događanja na ovom rubnom dijelu naše domovine koje je stoljećima bilo i politički i crkveno cijepano, a koje je i u 20. stoljeću doživjelo velike promjene, te se konačno 1970. godine crkveno-pravno oblikovala u današnju Riječku crkvenu pokrajinu s trima sufraganstkim biskupijama, kazao je mons. Milovan. Podsjetio je na povijesne okolnosti koje Crkvi nisu bile sklone te da smo bili bez državne samostalnosti, podijeljeni raznim granicama, kao mali narod pritisnuti sa svih strana od većih i jačih, nismo mogli dobiti ni svoje kanonizirane svece, dok su drugi narodi postizali kanonizacije svojih kraljeva i kraljica, knezova, biskupa i redovnika – naše nije imao tko ‘progurati’ i sve to značilo je ne imati svoju državu.
No, u 20. st. dogodilo nam se da je na ovim prostorima i u gradu Rijeci osnovana nova biskupija i to u sasvim posebnim okolnostima, kazao je mons. Milovan podsjetivši na izreku kako Bog i po krivim crtama ravno piše. I dok slavi svoje početke i desetljeće rasta, Riječka nadbiskupija sjeća se sa zahvalnošću svih koji su se ugradili u to djelo, rekao je porečki i pulski biskup u miru spominjući se nadbiskupa Burića, Pavlišića i Tamaruta. Nalazeći se na ovoj kvarnerskoj vjetrometrini, na ovim zapadnim vratima Hrvatske, u dodiru sa svim novim što nam stiže iz velikog svijeta, ova mjesna Crkva svjesna je da je pozvana na otvorenost i dijalog, ali ne manje i na svjedočenje vječnih vrijednosti evanđelja. Pozvana je biti onaj evanđeoski ‘domaćin koji od svog blaga iznosi novo i staro’, kazao je mons. Milovan.
U nastavku je uputio čestitku riječkom nadbiskupu u povodu 40 godina misništva i 15 godina biskupstva kazavši da je nadbiskup Devčić biskupskim ređenjem na nov i još širi i dublji način doživio svoje svećeništvo i biskupstvo kao ‘dar i otajstvo’, ali i kao pastirsku službu i zadaću koja mu je u Crkvi povjerena. Nadbiskupovo geslo “Krist – naša nada” bilo je uvijek ohrabrenje i snaga, a on sam čovjek otvorenosti, susreta i dijaloga, ali nadasve navjestitelj evanđelja i pastir ove mjesne Crkve, zaključio je mons. Milovan.
Po završetku misnoga slavlja nadbiskup Devčiću uputio je zahvalnu riječ u kojoj je najprije izrazio zahvalnost Bogu za dar biskupije, a zatim i nadbiskupije u Rijeci kao i za sve milosti i dobra što su ih vjernici i Riječani tijekom devedeset godina primili. „Biskupija i nadbiskupija u Rijeci dijelile su sudbinu ovog kraja, njihove radosti i nade, muke i tjeskobe. Ona je svjedok raznih podjela i neprijateljstava, ali i sudionik u izgradnji mostova zajedništva i prijateljstva.“ Stoga je nadbiskup zahvalio svima koji su se trudili oko ovog posljednjeg, a to nisu bili samo ljudi na visokim društvenim i crkvenim funkcijama, nego i mnogi tzv. obični građani i vjernici, katoličkih i drugih kršćanskih i religijskih pripadnosti, koji su uvijek znali u svakom čovjeku prepoznati najprije čovjeka i tako se jedni prema drugima odnositi. U tom smislu posebno mi je drago što se ono zajedništvo koje se između Crkve i građanske vlasti uspostavilo tijekom Domovinskog rata, kao izraz brige za zajedničko dobro mira i slobode, nastavilo živjeti i razvijati i u vrijeme mira, kazao je nadbiskup.

U nastavku je zahvalio predstavnicima gradske i županske vlasti, mjesnih ustanova kao i brojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim laičkim osobama posvećenog života, svećeničkim i redovničkim kandidatima i kandidaticama, župnim suradnicima, djelatnicima u nadbiskupijskim ustanovama, profesorima teologije, vjeroučiteljima i katehetama, mladima i raznim crkvenim udrugama i zajednicama, koje u Crkvi djeluju poput kvasca. Također, zahvalio je pastirima Crkve koji su sudjelovali u misnom slavlju, kao i svojih prethodnika: mons. Isidora Saina, mons. Antonia Santinija, mons. Uga Camozze, mons. Viktora Burića, mons. Josipa Pavlišića i mons. Antona Tamaruta. Svojim neumornim radom i žrtvom oni su položili temelje na kojima smo mi nastavili graditi. Zato im od srca hvala i pokoj im vječni, rekao je nadbiskup. Na kraju je izrazio zahvalnost Gospodinu koji je glavni graditelj naše zajedničke kuće – Crkve, te potaknuo sve na propitivanje kako surađujemo da ne bismo, kako kaže sv. Pavao, milost Božju uzalud primili. (usp. 2Kor 6,1)
Na kraju misnog slavlja prigodne čestitke nadbiskupu uputili su predstavnici mjesne Crkve, lokalne vlasti te vjernika laika. Među brojnim darovima koji su pristigli ili bili uručeni mons. dr. Devčiću, uručen je nadbiskupski križ, dar jednog vjernika zajednice koja je okuplja u riječkoj prvostolnici. Dio je nadbiskupskih insignija i nalazi se u grbu svakog nadbiskupa, pa tako i nadbiskupa Devčića.