Riječka nadbiskupija dobila dvojicu novih đakona

U nedjelju, 15. ožujka u katedrali sv. Vida u Rijeci riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić predvodio je svečano euharistijsko slavlje pod kojim je za đakone zaredio Josipa Tomića i Gorana Žana Lebovića Casalongu.  Suslavili su svećenici Riječke nadbiskupije te Nj. E. opat Christopher Zielinski, predstojnik Ureda za Liturgiju Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata i glavni savjetnik Kongregacije za kler i sjemeništa u Vatikanu, također vrši i službu opata u benediktinskim olivetanskim samostanima Lendinara i Rodengo.

Nadbiskup je na početku zahvalio župnicima i župljanima župa Blažene Djevice Marije Karmelske s Donje Drenove i sv. Jurja mučenika u Liču na darovima, novim đakonima Riječke nadbiskupije.  Dar koji primamo produžetak je dara o kojem nam govori evanđelje da je ‘Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.’ (Iv 3, 16). Na taj način Otac nebeski darovao nam je i ovu dvojicu braće da budu svjedoci njegove ljubavi u svijetu, rekao je nadbiskup. “Otac nam svaki dar daje po svom Sinu i radi Sina i djela spasenja koje mu je povjerio. Bog, Stvoritelj svega, ne želi propast nijednog svoga stvorenja, a napose ne želi da se to dogodi čovjeku koji je kruna njegova stvaranja.”

U nastavku je istaknuo kako je Bog iz ljubavi sve stvorio, sve uzdržava i sve spašava. Boga na djelovanje ništa ne pokreće osim ljubavi, a sva tajna i sva neshvatljivost Božje ljubavi pokazuje nam se najviše upravo u ljubavi prema neprijateljima. “Bog nas je stvorio kao svoje prijatelje, ali odbacivši neposluhom njega, svoga Oca, postali smo mu neprijateljima. No, on nas ni takve ne prestaje ljubiti, štoviše, upravo za nas takve šalje u svijet svoga jedinorođenoga Sina, da nas spasi. Ali opet, to što Bog čini, želi da i mi činimo, tj. da ljubavlju kojom on nas ljubi i onda kad ga odbacujemo, da i mi također ljubimo svoje neprijatelje.” Pozvani smo biti pronositelji Božje ljubavi u svijetu, poput rijeke koja vodom koju prima iz izvora natapa i oživljuje sve do čega dopre, rekao je nadbiskup.  

Obraćajući se ređenicima poručio im je da će kao đakoni činiti sve što za cilj ima približavanje ljudi k vjeri u Isusa Krista, a time i spasenju. Samo onaj „koji u njega vjeruje, u njemu ima život vječni“ (Iv 3, 16), rekao je nadbiskup dodajući da će, okrijepljeni darom Duha Svetoga, pomagati biskupu i njegovu prezbiteriju u službi riječi, oltara i ljubavi. “Kao služitelji oltara naviještat ćete evanđelje, pripremati euharistijsku žrtvu i vjernicima dijeliti Kristovo tijelo i krv. Osim toga, poučavat ćete u svetom nauku vjernike i one koji Boga traže, predsjedat ćete molitvama, dijeliti sakrament krštenja, prisustvovati vjenčanju i blagoslivljati one koji sklapaju bračni savez, nosit ćete popudbinu umirućima i predvoditi pogrebne obrede. Također ćete, u ime biskupa ili župnika, vršiti službu ljubavi, tj. brinuti se za siromašne, osamljene, beskućnike, bolesnike, tj. za svakog čovjeku koji je u potrebi, i to na način da u svakom vidite i prepoznate samog Krista koji u njemu traži vašu pomoć i ljubav.”

Vršiti službu ljubavi znači činiti tjelesna i duhovna djela milosrđa, kazao je nadbiskup te podsjetio na djela koja smo dužni kao kršćani činiti: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesnika i zatvorenika pohoditi, roba otkupiti (danas bi se reklo: pomoći onomu koji je upao u dužničko ropstvo), mrtva pokopati. Također, dužni smo: savjetovati onoga koji je u nedoumici, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti. “To što je dužnost svakog Kristova učenika, vi ste kao đakoni pozvani činiti na način da svima budete uzor i poticaj. Pritom nikad ne zaboravite da sve što činite, dobiva svoju pravu vjernost po tome kako je učinjeno. Ako je učinjeno s ljubavlju kojoj je izvor i uzor Otac nebeski, koji nam je radi našeg spasenja darovao svoga jedinorođenoga Sina, i ako vam je uzoru sam Krist Gospodin, koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj preda kao otkupninu za mnoge, vaša će djela – kako je isticao blaženi Pavao VI.- poticati ljude da se pitaju: Zašto ste takvi? Zašto tako živite? Što vas – ili tko nadahnjuje? A vaš odgovor na ta pitanja bit će ništa drugo nego navještaj Isusa Krista. Ako, pak, iza vaših riječi ne budu stajala djela, i ako vaša djela ne budu nadahnuta i motivirana ljubavlju Isusa Krista i njegova nebeskog Oca, nećete uspjeti ničije srce pripremiti da od Boga primi svjetlo vjere, što je preduvjet da bismo postali dionicima spasenja koje nam Otac nebeski dariva po svome Sinu. Drugim riječima, ne bude li vaša đakonska služba prožeta Božjom ljubavlju, dogodit će se ono što sv. Pavao tvrdi u svom Himnu ljubavi: ‘Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi i praporac što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih – ništa sam!’ (1 Kor 13, 1-2).”

Zaključujući propovijed pozvao je vjernike da mole za nove đakone Riječke nadbiskupije da im Gospodin ispuni srce svojom ljubavlju, kako njihov život i rad ne bi bili veliko ništa, praznina i ispraznost, nego „punina Onoga koji sve u svima ispunja“ (Ef 1, 23). Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.”, župni zbor “Lahor” župe Blažene Djevice Marije Karmelske i katedralni zbor “Cantores Sancti Viti”.