Pastoral ne može uspjeti ukoliko nedostaje duha zajedništva

U Domu pastoralnih susreta u Lovranu u ponedjeljak 20. travnja u prijepodnevnim satima počeo je dvodnevni program permanentne formacije svećenika Riječke metropolije do 10 godina službe. Tema susreta je: “Svećeničko zajedništvo”.

Prijepodnevno predavanje na temu: “Važnost svećeničkog zajedništva za svećenički život i službu prema crkvenim dokumentima”, održao je mons. mr. sc. Tomislav Šporčić. Osvrnuo se na dokumente o službi i životu prezbitera koje je Kongregacija za kler izdala: “Prezbiter – navjestitelj riječi, služitelj sakramenata i voditelj zajednice kršćanskog trećeg tisućljeća”, “Prezbiter, pastir i vođa župne zajednice”. “S direktorijima za službu i život prezbitera i trajnih đakona, s interdikasterijalnim naputkom Ecclesiae de mysterio i okružnicom ‘Prezbiter- navjestitelj riječi, služitelj sakramenata i voditelj zajednice kršćanskog trećeg tisućljeća’ kretao se putem dokumenata Drugog vatikanskog koncila, osobito dokumentima Lumen gentium i Prezbiterorum ordinis, Katekizmom Katoličke Crkve, Zakonikom kanonskog prava i neprekinutim učiteljstvom. Dokument je na tragu velike misionarske struje, duc in altum, koja obilježava nužno djelo nove evangelizacije trećeg kršćanskog tisućljeća.”

Govoreći o svećeniku u crkvenom zajedništvu istaknuo je kako je svećenik u službi zajednice, ali isto tako ga i zajednica mora podržavati. On treba doprinos laika, ne samo u organizaciji i vođenju svoje zajednice, već i za vjeru i ljubav, poručio je mons. Šporčić te dodao kako su kršćanske obitelji i gorljive zajednice često pomagale svećenicima u trenucima krize.

U nastavku je kazao kako se prezbitersko zajedništvo s Crkvom ostvaruje na različite načine. Sakramentom ređenja svećenik ulazi u posebne sveze s Papom, zborom biskupa, vlastitim biskupom, drugim prezbiterima, vjernicima laicima itd. Podsjetio je na naputak iz Kongregacije za kler u kojemu stoji kako župnik mora biti strpljivi tkalac zajedništva vlastite župe s njezinom partikularnom Crkvom i sa sveopćom Crkvom. Isto tako morao bi biti pravi model prianjanja stalnom učiteljstvu Crkve i njegovoj velikoj stezi.

Zaključujući predavanje poručio je kako svećenik neće moći ostvariti svoju ljubav prema Gospodinu i Crkvi ako je ne pretoči u djelotvornu i bezuvjetnu ljubav prema kršćanskom narodu koji mu je povjeren na brigu. “Budući da okuplja Božju obitelj i ostvaruje crkveno zajedništvo, prezbiter postaje ‘pontifeks’ – onaj koji povezuje čovjeka s Bogom, te tako ostaje ljudima brat onim istim činom kojim im želi biti pastir, otac i učitelj.

U raspravi koja je uslijedila primijećen je nedostatak zajedništva među svećenicima te nedovoljno podržavanje zajedničkih projekata. Riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić poručio im je da se trebaju odupirati razmišljanjima: ‘Ja i moja župa.’ “Mi smo dio opće Crkve i tu svijest trebamo razvijati. Naš kriterij za djelovanje treba biti – zajedništvo!” U nastavku je pohvalio rad pojedinih Povjerenstava koji su, zahvaljujući angažmanu povjerenika polučili rezultate. Pastoral ne može uspjeti ukoliko nedostaje duha zajedništva, istaknuo je nadbikup Devčić. Podsjetio je na Isusa koji je uvijek bio sa svojim učenicima te istaknuo da je nužno oslobađati se individualizma koji je postao iskušenje današnjeg vremena. “Nemojmo se zavaravati da ćemo uspjeti ako se zatvorimo u župe. Okrenimo se zajedničkim ciljevima i zajedničkim projektima.”

Nakon prvog dijela programa svećenici su slavili misu koju je predvodio nadbiskup Devčić. U poslijepodnevnom dijelu programa o aktualizaciji poruka prefekta Kongregacije za kler, kardinala Beniamina Stelle, govorit će dr. sc. Mario Tomljanović.