Otvaranje Godine milosrđa u Svetištu Majke Božje na Trsatu
Kategorija:
Nadbiskup Ivan

27. prosinca 2015.

Dragi oci franjevci, poštovana braćo svećenici i sestre redovnice, dragi vjernici!

1.     U predzadnjem odlomku bule „Lice milosrđa“, kojom je najavio otvaranje Izvanrednog jubileja milosrđa, papa Franjo piše: „Moje se misli sada okreću Majci milosrđa.“ I mi smo se, braćo i sestre, slijedeći Papin primjer i poticaj, okupili večeras u ovom dragom Marijinu svetištu na molitvu našoj nebeskoj Majci da nas ona „svojim umilnim pogledom prati u ovoj Svetoj godini, kako bismo svi uzmogli ponovno otkriti radost Božje nježnosti“. Zahvalni smo Svetom Ocu i za kratko objašnjenje zbog čega je Marija Majka milosrđa. Naime, nitko kao ona nije prodro u otajstvo Boga koji je postao čovjekom, budući da je „sav njezin život oblikovan prisutnošću utjelovljenog milosrđa“. Štoviše, ona je, kao Majka raspetoga i uskrsloga Gospodina, „ušla u svetište milosrđa, jer je intimno sudjelovala u otajstvu njegove ljubavi“. Nadalje, ona je, budući da ju je Bog od početka predodredio za Majku svoga Sina, „oduvijek bila pripravljana da bude Kovčeg saveza između Boga i ljudi“. Kao takva, Marija je u svom srcu čuvala Božje milosrđe „u potpunom skladu sa svojim Sinom Isusom“. Ona nas također uči čitati povijest spasenja kao povijest Božjega milosrđa koje se proteže „od koljena do koljena“, kako zahvalno Bogu kliče u svom Veliča (Lk 1, 50). To znači da je Božje milosrđe protegnuto i na nas, sadašnji naraštaj Božjih sinova i kćeri, što nam treba biti izvor utjehe i snage, ali i poticaj da se u ovoj Svetoj godini s potpunim povjerenjem obraćamo Ocu nebeskom neka nam u našim potrebama i nevoljama pritekne u pomoć.

Na koncu, svoj kratki osvrt na Mariju, Majku milosrđa, Sveti Otac zaključuje prekrasnim riječima: „Podno križa, Marija je zajedno s Ivanom, ljubljenim učenikom, svjedočila riječima oproštenja koje je izgovorio Isus. Taj najviši izraz milosrđa prema onima koji su ga razapeli pokazuje nam dokle seže Božje milosrđe. Marija potvrđuje da milosrđe Sina Božjega ne pozna granice i da se proteže na sve, bez iznimke“, kaže papa Franjo i dodaje poziv: „Upravimo joj staru i uvijek novu molitvu Salve Regina (Zdravo Kraljice), da se nikada ne umori svraćati svoje milostive oči na nas i da nas učini dostojnima promatrati lice milosrđa, njezina Sina Isusa.“

2.     Draga braćo i sestre, nalazimo se u našem Marijinu svetište koje pripada posebnoj skupini njezinih svetišta, jer se u njemu štuje Sveta nazaretska obitelj, koju čine Isus, Marija i Josip. To znači da smo pozvani Mariju ovdje štovati u njezinoj uskoj obiteljskoj povezanosti s Isusom i sv. Josipom, njezinim prečistim zaručnikom. Ta nas činjenica upućuje na to da s Godinom milosrđa povežemo Godinu obitelji, koju slavimo u našoj nadbiskupiji, a sve to s ciljem da pomognemo obiteljima radosnije živjeti Božje milosrđe i da sami naučimo obitelj prepoznavati i cijeniti kao dar Božje ljubavi čovjeku i čovječanstvu. Na tu povezanost kršćanskoga milosrđa i obiteljske stvarnosti upozorio je kardinal Gerhard Ludwig Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere, izjavivši u razgovoru s novinarima prigodom otvaranja Godine milosrđa: „Milosrđe je neodvojivo od Isusova lica, koje prvo upoznajemo u obiteljima, Crkvi, Svetom pismu i sakramentima, svjedočanstvu drugih te nauku velikih crkvenih tradicija, teologa i naučitelja.“

3.     Zadržavajući se večeras samo na odnosu obitelji i milosrđa, želimo se posebno zapitati kako se lice Isusa Krista koje je, kako papa Franjo kaže, „lice Očeva milosrđa“, može otkriti i susresti u obitelji. Očito je da to lice Božjega milosrđa nemamo nigdje drugdje tražiti nego na licima članova obitelji. Gledajući majku kako se nad njega sagiba, kako ga uzima u naručje, kako ga hrani, pere i njeguje, kako ga miluje i tješi, dijete postupno stječe prvo i temeljno iskustvo o tome što su milosrđe, dobrota, ljubav. Ako je lišeno zbog bilo kojeg razloga tog temeljnog iskustva, teško će kasnije, kad poraste, moći shvatiti ne samo Božju ljubav i njegovo milosrđe nego i samu naravnu ljudsku ljubav. S druge strane, ako je vjernica, majci neće biti teško u licu svakog svoga djeteta prepoznati lice Krista u kojemu se zrcali ljubav Boga Oca, kao što će i otac, ako je vjernik, znati u licu svoje djece i svoje supruge, majke njegove djece, prepoznati stvaralačku i milosrdnu ljubav nebeskog Oca. Slično će supruga, majka i djeca biti u stanju u licu oca i supruga otkriti duboke tragove Božje zaštitničke ljubavi, koja sve nosi, drži i vodi. Živeći na taj dublji način međusobnu ljubav u braku i obitelji, članovi obitelji postaju otvoreni za Božju ljubav, koja hrani njihovu međusobnu ljubav i otvara ih i onima izvan obiteljskoga kruga, posebno potrebitima. Kako su već stari primijetili, pravoj je ljubavi svojstveno razdavati se i razdajući se širiti. U tom smislu sv. Pavao će reći: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se… svemu se nada, sve podnosi“ (1 Kor 13).

4.     Prekjučer smo, braćo i sestre, proslavili Božić, rođendan Sina Božjega u ljudskom obličju. To nam je najveći dar Božje milosrdne ljubavi. Danas pak slavimo obitelj u kojoj je Sin Božji rođen kao čovjek. Osvjetljujući vezu između obitelji i Božića, papa Franjo kaže: „Blizina Božića baca veliko svjetlo na to otajstvo. Utjelovljenje Sina Božjega označava novi početak u povijesti čitavoga svijeta. A taj novi početak dogodio se u krilu obitelji, u Nazaretu. Isus je rođen u obitelji. Mogao je doći na spektakularan način, ili kao ratnik, car… Ali, ne! On dolazi kao sin jedne obitelji, u obitelji. To je važno: gledati u jaslicama taj tako lijepi prizor…“ Nadalje, Sveti Otac ističe kako svaka kršćanska obitelj može – poput Marije i Josipa – „primiti Isusa, slušati ga, razgovarati s njim, čuvati ga, štititi, rasti s njim; i tako učiniti svijet boljim“ te dodaje: „Obitelj iz Nazareta obvezuje nas ponovno otkriti poziv i poslanje obitelji, svake obitelji.“ A taj poziv i poslanje nerazdvojivi su od Božjega milosrđa. Naime, Nazaret nam, kao paradigma svake istinske obitelji, pokazuje kako je upravo obitelj mjesto i sredstvo najjasnijeg očitovanja Božjega milosrđa, koje nam se objavilo u licu Isusa Krista.

5.     U obitelji nam se, kako smo već rekli, Božje milosrđe objavljuje u licu majke, bez koje nema obitelji. A to znači da obitelji nema bez milosrđa, da ona s milosrđem stoji i pada. U tom smislu papa Franjo ističe kako nas Nazaret poziva da ponovno počnemo istinski cijeniti i ljubiti majku i majčinstvo. Pritom Papa primjećuje kako se majku često samo simbolički veoma cijeni, dok ju se stvarno slabo sluša, slabo joj se pomaže u svakodnevnom životu i nedovoljno se vrednuje njezina središnja uloga u društvu. A to znači da se, zapostavljajući majku, u obitelji i društvu zanemaruje i uloga milosrđa jednih prema drugima.

Isto tako obitelji pripada otac, koji je također na svoj način „lice Božjeg milosrđa“, koje nam je u punini objavljeno u Isusu Kristu. Papa Franjo kaže kako je riječ „otac“ kršćanima posebno draga jer je to naziv kojima nas je Isus učio oslovljavati Boga. Otac je simbol sigurnosti i čvrstine, ali i strpljivosti i opraštanja, ili kako Sveti Otac kaže: „Dobar otac zna čekati i zna oprostiti, od svega srca. Naravno, on također zna odlučno ispravljati: nije slab otac, popustljiv i sentimentalan. Otac koji zna ispraviti bez ponižavanja umije i zaštititi, štedeći samog sebe.“ Koliko je Božja milosrdna ljubav povezana s likom Oca, Isus nam je izvrsno pokazao u prispodobi o „rasipnom sinu“ i „milosrdnom ocu“. Ali u današnjem, pogotovo zapadnom, društvu prisutnost oca u obitelji i životu djece postaje sve više samo simbolična, što ima za posljedicu da pomalo postajemo „društvo bez oca“, a time i bez svega onoga što otac, kao simbol sigurnosti, zaštićenosti, identiteta, u Božjem planu s čovjekom predstavlja.

6.     Naravno, obitelji pripadaju i djeca, koja su znak Božjega milosrđa ukoliko su njegov dar, koji nas potiče na uzdarje i zahvalnost. Zbog toga Sveti Otac, misleći na bračne parove koji svjesno ne žele imati djecu, kaže: „Nemati djecu sebičan je izbor.“ A svjesno htjeti imati samo jedno dijete, znači takvo dijete lišiti iskustva bratstva, u kojemu nam se opet Božje milosrđe na neponovljiv način otkriva i dariva. Činjenica da potječu od iste majke i istog oca, otvara djecu i za ono dublje zajedništvo, kojemu je počelo Otac na nebesima, koji je zajednički svim ljudima. Pored toga, bratske i sestrinske veze među djecom u obitelji postaju, ako se žive u ozračju odgoja za otvorenost drugome, velika škola slobode, mira i istinskoga suživota među ljudima. Sve su te vrijednosti dar Božjega milosrđa koje trebamo kao takvo znati cijeniti i promicati, čime i sami postajemo širiteljima Božje ljubavi među ljudima.

7.     Promatrajući obiteljsku stvarnost u vidu Božjega milosrđa, uočavamo posebno značenje činjenice da smo kao djeca – a svi smo djeca svojih roditelja – bili ljubljeni i kad to nismo mogli ničim zaslužiti, i da ta ljubav nikada ne prestaje. U tom se svjetlu ljubav roditelja prema djeci pokazuje kao slika i odraz ljubavi nebeskog Oca prema svakome od nas, jer svi smo mi plod njegove ljubavi. Evo kako o tome razmišlja papa Franjo: „Biti sin i kći prema Božjem naumu znači nositi u sebi spomen i nadu jedne ljubavi koja je ostvarila samu sebe upravo tako što je podarila život drugomu ljudskome biću, jedinstvenom i novom… Iz toga proizlazi dubina ljudskog iskustva biti nečiji sin ili kći, koje nam omogućuje otkriti veličinu bezuvjetne ljubavi koja nas nikada ne prestaje iznenađivati. To je ljepota da smo mi prvi ljubljeni: djecu se voli i prije nego se rode. Koliko puta na trgu susretnem trudnice koje me mole za blagoslov… ta su djeca voljena i prije nego dođu na svijet. A to je besplatnost, to je ljubav; ljubljena su prije rođenja, poput ljubavi Boga, koji nas uvijek prvi ljubi. Voli ih se prije nego učine bilo što da to zasluže, prije nego što mogu govoriti i razmišljati, čak i prije dolaska na svijet. Biti djeca temeljni je uvjet za upoznavanje Božje ljubavi, koja je krajnji izvor toga pravog čuda.“

8.     Draga braćo i sestre, Godina milosrđa je vrijeme koje trebamo iskoristiti za ustrajno otkrivanje Božje ljubavi koja do nas dolazi s različitim licima i na različitim putovima, od kojih je obitelj sigurno jedan od najuobičajenijih i najvažnijih. Zato je potrebno taj put tijekom Godine milosrđa učiniti što prohodnijim. To je u prvom redu zadaća samih obitelji, ali i svih koji im mogu i trebaju u tome pomoći. A od ljudske pomoći još je važnija ona koju nam može i hoće pružiti Isusova i naša majka Marija koju štujemo kao Majku milosrđa i Kraljicu obitelji. Zbog toga pozivam naše obitelji i ostale vjernike da rado hodočaste u ovo naše svetište u kojemu ćemo, ako Bog da, u subotu uoči Duhova 2016. slaviti i Obiteljski dan u Godini milosrđa, o čemu ćete biti pravovremeno obaviješteni. Neka nam Marija, Majka milosrđa, pomogne otvoriti vrata naših srdaca, kako bismo mogli Božje milosrđe otkriti u svom životu, primiti ga i drugima donijeti. Amen.

Skip to content