Inkulturacijski proces nije završen
Kategorija:
Vijesti

“Nova evangelizacija i liturgijska inkulturacija na području Riječke metropolije 50 godina nakon II. vatikanskog koncila” tema je znanstvenog simpozija kojega je u petak 6. ožujka na Teologiji u Rijeci organiziralo Povjerenstvo za simpozije Teologije u Rijeci u suradnji s Katedrom za liturgiku i Katedrom crkvene povijesti.

U jubilarnoj godini završetka Drugog vatikanskog sabora koji je širom otvorio vrata inkulturaciji, želja organizatora bila je propitati doseg inkulturacijskog ostvarenja danas u kontekstu nove evaneglizacije, a s posebnim osvrtom na područje Riječke metropolije. Također, na simpoziju je istaknut doprinos gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića, dugogodišnjeg profesora na Teologiji u Rijeci, koji obilježava 15 godina biskupstva, 50 godina svećeništva i 75 godinu života.

Skup je na početku pozdravio riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić kazavši kako ne možemo živjeti sadašnjost, niti promišljati o budućnosti, ako ne poznajemo prošlost. Tom poviješću bavio se i još uvijek se bavi biskup Bogović čija djela su dragocjena i od neizmjerne važnosti za cijelo društvo, a osobito riječku Teologiju koja je u njegovo vrijeme doživljavala svoj vrhunac. Također, činjenica da je u Rimu osnovano Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije govori nam o važnosti ove teme, poručio je nadbiskup.

Inkulturacija je susret vjere i kulture, rekao je predstojnik Teologije u Rijeci, dr. sc. Božidar Mrakovčić. O tom susretu svjedoči nam povijest, glagoljaštvo na našim prostorima te važan inkulturacijski element koji se dogodio nakon Drugog vatikanskog sabora – uvođenje narodnog jezika u liturgiju, rekao je u uvodnom pozdravu predstojnik riječke Teologije.

Uvodna izlaganja o vjeri i kulturi te temeljnim kulturnim obilježjima našeg prostora i vremena održali su dr. sc. Richard Pavlić i prof. dr. sc. Rafko Valenčić. Upozoreno je na krizu kulture koja se proteže od vremena moderne da bi danas živjeli u vremenu dekadencije, globalizma, diktature revitalizma i demokracije. U tom svijetu crkvena globalizacija širi globalizaciju ljubavi odgovarajući pritom na zahtjeve misijskih zemalja. U svijetu u kojemu demokracija znači ‘jednoumlje’, a relativizam je uzeo velikoga maha, poput Slovenije koja je nedavno legalizirala istospolne brakove, društvo je postalo dekadentno, rekao je Valenčić. U raspravi koja je uslijedila otvorena su pitanja je li Crkva ‘prestrašena’ pred takvim stanjem ili ih shvaća kao izazove za evangelizaciju? Svijest katolika da u društvu kažu što misle, potrebno je po tom pitanju razvijati, zaključeno je.

U nastavku simpozija o inkulturaciji kao postulatu nove evangelizacije govorio je doc. dr. sc. Nikola Vranješ. Istaknuo je kako su inkulturacija i evangelizacija povezani pojmovi, ali ih se ne smije poistovjećivati. Upozorio je kako se pastoral vrši samo unutar ‘crkvenih’ krugova, te da mrežne stranice poput Facebooka mogu biti inkulturacijsko područje.

A proces inkulturacije u Hrvatskoj počeo je puno prije Facebooka, u vremenu glagoljaša, o čemu je govorio gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Osobito je istaknuo doprinos naše Crkve na zasjedanju Drugog vatikanskog sabora. “Govorilo se o mogućnosti uvođenja narodnog jezika u liturgiju, pri čemu su mnogi rekli kako to nije moguće. Naši biskupi su ih tada pozvali na misu koju su slavili na narodnom jeziku iz Rimskog misala.” Na taj način dali smo doprinos sveopćoj Crkvi jer se narodni jezik, kao preduvjet inkulturacije, u našim krajevima već koristio u liturgiji. Također, glagoljica i glagoljaštvo svjetski su fenomen koji se pripisuje svim slavenskim narodima, no glagoljaštvo je ipak najukorijenije na području Riječke metropolije, rekao je biskup Bogović.

Nakon Drugog vatikanskog sabora Crkva u Hrvata revno je pratila tiskarska izdanja liturgijskih knjiga te tako implementirala koncilske smjernice za liturgijsku reformu, rekao je magistar Ivan Milovčić dodajući kako se na taj način na našem području brzo ostvarila prva i najvažnija mjera inkulturacije, implementacija narodnog jezika u liturgiju. Također, u nekim našim dijelovima postojala je tradicija narodnog jezika u liturgiji i u dobroj mjeri imali smo izgrađen ne samo staroslavenski teološki leksik, nego i hrvatski, s obzirom da su postojali hrvatski lekcionari, rituali i sve ono što se obično označava nazivom ‘šćavet’, istaknuo je predavač. Dodao je kako je liturgijsko vrijeme zahvalno za ostvarenje liturgijske inkulturacije jer se može ostvarivati kroz vlastiti kalendar nacionalnih, biskupijskih ili redovničkih zajednica, kao i kroz vlastite tekstove za vlastita slavlja. S tim u vezi, Hrvatska biskupska konferencija još 2008. je prihvatila, a Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u Rimu odobrila, novi Nacionalni liturgijski kalendar za područje HBK. U Riječkoj metropoliji sve biskupije imaju svoje kalendare koje donose posebnosti, no na razini Riječke metropolije ‘vlastitost’ je spomendan Gospe Trsatske koji se slavi 10. svibnja. Zaključujući predavanje istaknuo je kako inkulturacijski proces nije završen, a da bi nešto u liturgiju ušlo kao inkulturacijski element, potrebno je dobro procijeniti kakvu će poruku unijeti u liturgijski kontekst, tj. kako će ga puk shvatiti.

U drugom dijelu simpozija doc. dr. Franjo Velčić predstavio je inkulturacijske elemente u znanstvenom opusu biskupa Bogovića. Govoreći o tri polja njegova istraživanja, kao prvo je naveo tematiku pravoslavlja u Lici i Dalmaciji. Poznavanje te građe omogućilo mu je sudjelovanje na značajnim ekumenskim susretima na kojima su često u središtu zanimanja bili odnosi Hrvatske i Srbije. Biskup Bogović je domoljub koji iskreno brani svoje stavove, ali i ostavlja prostor sugovornicima za otvoren dijalog. Također, manje je poznato da je gospićko-senjski biskup posjetio jamu Jadovnu gdje je odao počast svim ubijenim žrtvama. Druga dva polja koja su predmet njegova izučavanja su glagoljaštvo Senja te proučavanje povijesti Like, poručio je Velčić.

Simpozij je otvorio temu tradicionalnog obreda kao inkulturacijskog pitanja o čemu je govorio mr. sc. Ivan Stošić, te kršćanstvu na ‘virtualnom kontinentu’ izv. prof. dr. sc. Jerke Valkovića. U raspravi koja je uslijedila otvorena su pitanja o nužnosti izrade jedinstvenog portala sa službenim stavovima Crkve o najvažnijim kršćanskim temama. Također, primijećeno je sve veće zanimanje za ‘stare’ mise na latinskom jeziku i gregorijanske napjeve. Kao odgovor ponuđena je hermeneutika reforme kojom se tradicija ne ‘baca’, nego je u susretu s novim. Simpozij je zaključen predavanjem prof. dr. sc. Željka Bartulovića na temu o učenju povijesti i očuvanju nacionalnog identiteta.

Skip to content