Mons. Linić oprostio se od službe rektora katedrale sv. Vida

U ponedjeljak 14. rujna na blagdan Sv. Križa riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić predvodio je pontifikalnu misu sa čašćenjem relikvija Sv. Križa u katedrali sv. Vida.  Na kraju mise dosadašnji rektor katedrale, prepozit Metropolitanskog kaptola i prelat Njegove Svetosti, mons.  Ivoslav Linić, oprostio  se od službe rektora katedrale.

Nadbiskup je okupljene na početku upoznao s poviješću blagdana Svetoga Križa kazavši da je to bilo u Jeruzalemu 13. rujna 335. na dan kada se slavio godišnji spomendan pronalaska Isusova križa i kada je bila posvećena bazilika koju je car Konstantin dao sagraditi iznad Svetog Groba. Dan nakon toga, 14. rujna, slavlje  je nastavljeno svečanim izlaganjem i čašćenjem Isusova križa u novoposvećenoj bazilici. Kasnije se u istom slavlju obilježavao i čudesni povratak relikvija Svetog Križa iz ruku Perzijanaca koje je u bitci 628. godine pobijedio car Heraklije koji je naše pretke pozvao iz Velike ili Bijele Hrvatske u krajeve gdje danas obitavamo. Heraklijeva pobjeda nad moćnim Perzijancima smatrana je pravim čudom, a car je kao jedan od uvjeta za sklapanje mira zahtjevao da kršćanima bude vraćen ukradeni Isusov križ, kazao je nadbiskup.

„Nikad ne smijemo zaboraviti da kršćani ne štuju križ kao takav, nego Isusa koji nam je na njemu zaslužio spasenje. Križ je Isusovom smrću na njemu postao simbolom poslušnosti i ljubavi, pobjede i života. Prihvativši smrt na križu iz poslušnosti svome Ocu i iz ljubavi prema nama, Isus je drvo križa pretvorio u stablo novog života i zato kršćani štuju križ.“

Nema ljudskog života bez križa, istaknuo je nadbiskup dodajući da čovjek sam izabire kojim putem će ga križ odvesti. Kao primjer je naveo lijevog i desnog razbojnika koji su bili razapeti uz Isusa na Kalvariji. Lijevi propada jer ne prihvaća križ i onoga koji se dao raspeti skupa s njim, dok desni čini suprotno i u vjeri moli Isusa za pomoć te umire s čvrstom vjerom da će ga Isus primiti u raj. „U tom smislu trebali bismo se i mi svaki put pred Isusovim križem pitati o svom izboru, o tome na kojoj smo strani, tj. u kojem se od ove dvojice koji su s Isusom razapeti prepoznajemo.“

Podsjetio je na Čudotvorno raspelo koje se časti u riječkoj prvostolnici, Isusov križ na kojega je bačen kamen. Taj križ i nas treba potaknuti da se pitamo čime ranjavamo Isusa, kazao je nadbiskup. „Svaka psovka i svako kršenje Božjih zapovijedi znači svojevrsno bacanje kamenja na raspetog Gospodina.“

Zaključujući propovijed istaknuo je da je mons. Ivoslav Linić, koji se ovom misom oprostio od službe rektora katedrale sv. Vida, riječima i djelima uzvisivao i štovao Isusov križ. Riječima ga je veličao i drugima govorio o njegovu značenju, pozivajući ih da se obrate i postanu njegovim iskrenim poklonicima i štovateljima. Čitavo njegovo svećeničko djelovanje imalo je samo jedan cilj: učiniti da oni koji su mu bili povjereni – a kao mladom svećeniku to su bili vjernici Cvitovića, Cernika i Mrkoplja – postanu poklonici Isusova križa, kazao je nadbiskup.

„Naš se monsinjor trudio i u djelo provodio ono što je ispovijedao i naučavao. Tako je tijekom svog dugog svećeničkog života učinio mnoga djela milosrdđa pomažući onima koji su mu se u raznim potrebama obraćali.“ Također, kao višegodišnji ekonom najprije Riječko-senjske, a zatim i Riječke nadbiskupije, brinuo se o održavanju središnjih nadbiskupijskih ustanova te o izgradnji i opremi novih crkava i drugih objekata. Kao župnik u Mrkoplju sagradio je novi župni stan u kojemu nikad nije prespavao, jer je za vrijeme izgradnje imenovan nadbiskupijskim ekonomom. A kad mu je 1981. Povjerena uprava katedrale, sve je svoje sile upotrijebio kako bi je obnovio.“ Mons. Linića podržavali su najprije riječko-senjski, a zatim i riječki nadbiskupi te časne sestre Družbe Presvetog Srca Isusova, kao i mnogi katedralni suradnici iz redova vjernika laika. Svima njima nadbiskup Devčić je zahvalio kao i mons. Liniću za kojega je istaknuo da je uvijek oko sebe okupljao ljudi i imao otvorena vrata za slušanje i razgovore.

„Nadbiskupi su znali cijeniti Vaš rad i Vašu požrtvovnost te su Vas imenovali za člana katedralnog kaptola kojemu ste već više godina prepozit. Također su od Svetog Oca za Vas ishodili imenovanje za prelata Njegove Svetosti, što je najviše odlikovanje koje Sveta Stolica dodjeljuje svećenicima. Osobno sam Vam zahvalan za mnogo toga, ali najprije raspoloživost kojom ste prihvatili moj prijedlog da Vas, zbog zdravstvenih razloga, umirovim.“ Riječki nadbiskup na kraju je mons. Liniću zaželio ugodan i dug boravak u Svećeničkom domu, dobro zdravlje i svakim dobrom ispunjene umirovljeničke dane.

Dugotrajnim pljeskom mnogobrojnih svećenika i vjernika pozdravljen je mons. Linić koji se na kraju oprostio od službe rektora katedrale. Istaknuo je kako je došao biti ‘plovan’ i činio je to u župama koje su mu bile povjerene da bi s novom službom rektora  najprije krenuo u obnovu katedrale koja je bila u zapuštenom  stanju. Istaknuo je da mu je u tome pomogao narod, vjernici od kojih su još mnogi živi i koji dolaze u katedralu. Svima je od srca zahvalio. Na kraju je poručio da kad budu čuli da je stari Linić umro, sjete se njegove duše i mole Boga da mu bude milosrdan.

Mons. Linić rođen je 26. 11. 1931., a za svećenika zaređen 31. 10. 1954. Dana 22. studenoga 2014. proslavio je 60. obljetnicu svećeništva. Dekretom tadašnjeg nadbiskupa Josipa Pavlišića dana 28. 3. 1981. imenovan je rektorom riječke prvostolnice.