Marija je divan uzor poniznosti

U utorak 8. rujna riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u katedrali sv. Vida u povodu blagdana Male Gospe. Bila je to i misa zahvalnica za višedesetljetno djelovanje sestara Družbe Presvetog Srca Isusovog u Katedrali.

Nadbiskup je na početku istaknuo da Crkva blagdanom Marijina rođenja slavi početak ispunjenja odnosno ostvarenja Božjeg spasenja. Dodao je kako izvor Marijine veličine nije prvenstveno u njoj, nego u tome da je od Boga izabrana. Njezina veličina proizlazi iz Krista kojemu se potpuno posvetila. To znači da Bog čini velikima samo one koji mu se posve predaju, posve posvećuju i sve čine vodeći se po načelu: „Sve na veću slavu Božju!“, istaknuo je nadbiskup.

„U tom smislu, blagdan Marijina rođenja trebamo slaviti zahvaljujući Bogu za sve što smo po njoj primili i ispitujući se u svjetlu njezina primjera, njezine poslušnosti i predanosti Bogu, koliko smo samo svoje ciljeve i svoju volju podložili Božjim ciljevima i njegovoj volji s nama.“ Također, pogrešno je atribute ‘Velika’ i Mala’ Gospa shvaćati u fizičkom smislu, jer ‘mala’ znači – ponizna, a ‘velika’ da je od Boga proslavljena, objasnio je nadbiskup. Stoga blagdan Male Gospe potiče vjernike da se usredotoče na njezinu ‘malenost’ koja se očitovala kroz njezin život u kojemu je, iako je bila miljenica Božja, Bogu odgovorila: ‘Evo službenice Gospodnje’, ukazujući tako da želi vršiti volju Božju. U svojoj poniznosti ona si ne pripisuje nikakve zasluge, nego isključivo Bogu. Stoga nam je divan uzor poniznosti i zahvalnosti Bogu, poručio je propovjednik.

Ovim povodom zahvalio je sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova za šezdeset godina služenja u katedrali. Podsjetio je na prve dokumente koji svjedoče o njihovu dolasku, a datiraju u 1953.-1954. godine. „Tijekom proteklih šest desetljeća mnoge su se sestre izredale u službi katedrale, a jedna, časna sestra Regina, bila je stalno. Ona je dočekivala i u službu uvodila sve sestre koje su tijekom ovih šezdeset godina radile u katedrali i ispraćala ih kad su odlazile. Koji su sestre poznavali i gledali, cijenili su njihovu malenost po kojoj su, kako se nadamo, postale velike, a sve to jer su slijedile Mariju u njezinoj malenosti.“

Prigodnu riječ uputila je vrhovna glavarica Družbe, s. Nives Stubičar kazavši kako je s. Asunta bila prva sestra koja je 1953. godine došla u katedralu. Nakon nje, službu je vršila s. Celina Mušak te posljednjih šezdeset godina s. Regina Krstanić. „Spominjemo se svih bolesnih sestara koje su sada ovdje među nama ili su na liječenju, a darovale su veliki dio svog života i zdravlja za ovu katedralu. Sestre samo do Boga očekuju nagradu, jer samo on zna sve i svakome će uzvratiti njegovim djelima.“  S. Regini zahvalili su članovi Katedralnog zbora Cantores Sancti Viti s kojima je od početka svoje službe u riječkoj prvostolnici, te vjernici koji redovno dolaze u katedralu. Opraštam se od ovih zidina, ali ne i od zbora. Zauvijek ćete ostati u mom srcu, poručila je s. Regina.