Danas je prisutna kriza stavova, ne kriza vjere
Kategorija:
Intervju mjeseca

Dr. o. Marijan Jurčević – zlatni jubilej svećeništva

User comments
User comments

Dogmatičar, filozof i pastoralac, profesor na Teologiji u Rijeci, kateheta i neumorni evangelizator brojnih generacija Riječana, nikad se nije libio ući u dijalog i s onima koji drugačije misle, sijati Božju riječ i na terenu za koji bi na prvu pomislili da neće biti plodan.

Jubilej od 50 godina dugo je razdoblje i odlična prilika za prisjećanje na ono najvažnije što se dogodilo u tih 50 godina. No krenimo od sadašnjosti. Kako vidite Crkvu u Hrvatskoj i u svijetu danas? Je li njezin položaj u društvu ojačan ili oslabljen u odnosu na prije 50 godina?

Teško je raditi usporedbu. Dogodio se Drugi vatikanski koncil, ali nije se u Crkvi toliko promjena dogodilo u vjerskim stavovima. Koncil je stavio je naglasak na laički stav, personalizirao kršćanstvo, otvorio je dijalog, koji je postao slobodniji, ne više dogmatski, ali ta su strujanja već bila prisutna u društvu. Promjene koje je Koncil donio bile su više obredne, više je promjena donio kleru nego vjernicima u svijetu.

Proces relativizma i liberalizma započeo je još prije Koncila i sada se samo nastavlja. Pa po tom pitanju možemo reći da se nije puno toga promijenilo u ovih 50 godina.

S druge strane religija kao stav je ovoga časa šira i prisutnija nego što je bila prije 50 godina. Nema više tog postavljanja jedni protiv drugih. Gotovo da nema više nevjernika. Čak i oni koji su se nekad deklarirali kao nevjernici, danas to više nisu. Ateizam se danas tretira kao neki fanatizam, kao pokušaj da se obrani nešto što je teško argumentirati. Relativizam i liberalizam otvorili su dijalog. Poštuju se različita razmišljanja.

 

Što je s vjernicima danas? Govori se o krizi vjere…

Danas je pitanje stavova, a ne uvjerenja. Nije vjera sistem, nije ideologija nego stav. Mnoge stvari uvjetuju kakve će ljudi imati stavove. Ekonomska, politička situacija, svjetska gibanja… sve to utječe na formaciju stava. Stav nije ideologija.

Mi živimo to relativno vrijeme u kojem nema ideologije nego stavova. Zapad je pun relativnih vjernika. Ako ti se živi tako živi tako, ako ne živi drugačije. Zato bih rekao da je kod vjernika danas prisutna kriza stavova, ne kriza vjere.

Teško je danas naći jedan čisti vjernički ili čisti laički stav. Oni skoro da se poklapaju.

 

Kako je biti svećenik u Rijeci u kojoj ste proveli skoro cijeli svoj svećenički vijek? Došli ste odmah nakon ređenja u Zagrebu i tu ste ukupno 45 godina, pauza od 5 godina bila je zbog studija u Francuskoj i Kanadi.

Živjeti i raditi u Rijeci zanimljiv je izazov. Rijeka je uvijek bila liberalna, otvorenih svjetonazora, ne samo danas, nego i u ondašnjoj Jugoslaviji. Uvijek je bila drugačija od većine drugih mjesta po toj različitosti stavova i mogućnosti da se ti stavovi iznose. Ja sam kao svećenik i redovnik predavao Marksizam na filozofskom fakultetu u Rijeci. Zamislite to u jednoj komunističkoj zemlji. Dakako, predavao sam pod pseudonimom, da se zadovolji forma, da ne bude baš toliko javno. Ali na fakultetu su svi znali tko sam i što sam. To je bilo  razdoblju od sredine sedamdesetih do prijeloma komunizma.

Takva je Rijeka i danas, uvijek drugačija, otvorenija od ostatka države. Moram priznati da meni paše takvo okruženje. Izazov je biti svećenik u Rijeci.

 

Papa Franjo već u ovo kratko vrijeme pontifikata slovi kao reformator Crkve? Slažete li se s time? Treba li Crkvi danas baš takav papa?

On je pučki papa, otvoren je drugima, pristupačan, bliz. To je tako, to je latinska Amerika. No, ne vidim tu objektivno neke velike reforme. On ne dira srž vjere, dogmu. Ne dira, niti koga povlači za dogmatsko vjerovanje – ne vjerovanje, nego govori faktično, življenje – ne življenje. To što govori ljubite jedni druge i što ga svi hvale i vole, to je dobro za Crkvu, za vjernike. I meni je drag. Papa Benedikt je bio drugačiji, on je genijalan um. On je stajao kao stup vjere, civilizacije, argumentacije, promišljanja. Meni je Benedikt strašno imponirao.

Sad, je li za Crkvu danas bolje netko kao papa Franjo, ili neki Benedikt, teško je reći. Treba li netko blizak puku, ljudima tko otvara vrata dijalogu, ili bi na čelu Crkve trebao biti netko tko će snažno argumentirati vjerske stavove, ne znam. Zaista mi je teško to sada procijeniti. Ovoj civilizaciji svakako odgovara ovakav papa.

 

Što biste u Vaših 50 godina svećeništva istaknuli kao Vaše najveće postignuće? Jesu li to knjige ili ljudi: znanstveni trag Vašeg profesorskog, svećeničkog i evangelizacijskog djelovanja ili vjernici koje okupljate u dominikanskim samostanu u Rijeci, studenti, profesori…

Najvažnije što sam učinio je to što sam služio drugima. Mnogi su ovdje dolazili na razgovor i savjet. Svih vrsta i političkih opcija, od vjernika do partijskih dužnosnika. Susretao sam različite ljude, različitih stavova. Mislim da je služenje ljudima najveća vrijednost.

Drago mi je i zbog studiranja u Parizu i Kanadi. To mi je bilo dragocjeno iskustvo, tu sam upoznao različite kulture i svjetonazore, naučio s njima komunicirati, respektirati ih. Zbog toga govorim i mlađim svećenicima, dajte studirajte pa ćete imati otvorena vrata. Studij mi je išao, ja bi volio da sam još koji fakultet završio.

 

Posljednjih ste godina u zasluženoj mirovini, nešto i manje aktivni. Ipak brojne generacije Riječana još dugo će Vas pamtiti jer brojni su događaji, poruke, susreti, koji su se urezali u sjećanje Grada. Što Vi mislite, ili što biste željeli, po čemu će Vas pamtiti?

Konzervativna linija držat će da sam bio pre liberalan, a intelektualci će držati da sam kršćanski normalan i odgovaram vremenu. To je tako, ne možeš pasati svima. Ali nikad zbog svojih stavova nisam imao problema. Ovdje u dominikanski samostan i crkvu sv. Jeronima dolaze uglavnom intelektualci grada Rijeke. Moram primijetiti da je posljednjih godina manje studenata što mi je žao. Ranije ste na misama mogli vidjeti i profesore i studente s riječkih fakulteta.

 

Što biste Vi poručili mladim svećenicima danas? Čemu da posvete najviše pažnje, kako da u suvremenom svijetu budu bliski vjernicima i autentični svjedoci evanđelja?

Poruka svećenicima je da budu otvoreni dijalogu i poštuju ljude. Uz to bih im poručio da studiraju, uče, produbljuju vjeru, promišljaju o njoj, bruse svoje stavove. Ali uvijek da ostanu otvoreni dijalogu. Jedan je Benedikt, genijalni um, svima ostalima bih preporučio da se ugledaju na papu Franju.

Skip to content