Blagdan Bogojavljenja (Katedrala, 2015.)

Draga braćo i sestre!

1.     Nakon Božića, blagdana kojim častimo Isusovo rođenje u Betlehemu, danas slavimo Bogojavljenje, blagdan koji nam svojim imenom označava da se odnosi na Božju objavu ljudima u Isusu Kristu, Sinu Božjem koji je rođen u Betlehemu. Blagdan Bogojavljenja je odgovor na pitanje komu se Krist želi objaviti i koga on je on došao spasiti. Isus je bio po svojim ljudskim korijenima potomak židovskog naroda i potjecao je iz loze kralja Davida, iz koje se prema proročkim navještajima trebao roditi Mesija, Kralj i Spasitelj Židova.

Blagdan Bogojavljenja ne isključuje da je Isus Kralj i Spasitelj židovskog naroda nego dodaje da je on također Kralj i Spasitelj svih naroda i svakog pojedinca. Božja ponuda spasenja u Isusu Kristu je univerzalna, sveobuhvatna. Mudraci s Istoka su potvrda te univerzalnosti. Njihovo hodočašće prema Betlehemu simbolizira i ispunjenje židovskih proroštava koja su naviještala kako će doći dan kada će  Jeruzalem biti obasjan slavom Gospodnjom te će svi narodi kročiti k njegovoj svjetlosti. Tako prorok Izaija u viđenju kliče: „Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer, gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode. A tebe Gospodin obasjava, i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k sjaju zore tvoje.“  Isus je dakle nova zora i novi dan za sve ljude! To je središnja poruka današnjeg blagdana.

2.     Mudraci s Istoka nisu samo ljudi koji znakovito predstavljaju nežidovske narode koji otkrivaju i priznaju Isusa Krista kao pravog Boga i svoga Spasitelja.  Oni su u stvari oličenje vjere, vjerničke egzistencije. U svojem traženju Istine koja spašava, oni se oslanjaju na razne znakove i uporišta, koja u Matejevu kazivanju simbolizira čudesna „zvijezda“ koju su vidjeli i pokojoj su zaključili da žuđeni Spasitelj postoji. I Zato se daju na putovanje, na duhovno putovanje, koje nije ništa drugo nego uporno traženje Istine odnosno pravoga Boga. Da bi pošli na to duhovno putovanje, oni moraju ostaviti sve dotadašnje oslonce i sigurnosti i dopustiti da ih naprijed vodi samo želja za Istinom, za spoznajom Boga, Stvoritelja i Spasitelja. Na tom duhovnom putovanju, na tom traženju dolaze i do Jeruzalema, središta kulta izabranog Božjeg naroda. I tu od Heroda i svećeničkih glavara i poznavatelja Svetog pisma saznaju da se Kralj koga traže ima roditi u Betlehemu. Vođeni tom spoznajom nastavljaju put do obližnjeg Betlehema i ondje nalaze onoga koga su tražili: „Ugledaju dijete Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.“

U svemu ovom posebno upadaju u oči neki detalji. Prvo, Bog se služi Herodom, neprijateljem novorođenog kralja, da mudracima pokaže gdje se rodio židovski Kralj, čiju su zvijezdu ugledali. Herod ih naime, poučen od židovskih pismoznanaca, upućuje da se Kralj koga traže ima roditi u Betlehemu. Bog dakle i preko svojih neprijatelja može onima koji ga traže pomoći da ga nađu. Ta bi spoznaja trebala promijeniti i naš odnos prema onima koji Boga niječu, jer nam možda upravo po njihovu nijekanju Bog želi pokazati kako i gdje ga doista možemo susresti. Zatim, mudrace ne sablažnjava činjenica da je onaj kojeg su tražili, Kralj nad kraljevima, zapravo malo, siromašno dijete, rođeno u siromaštvu i neuglednosti pastirskog skloništa. Istinska mudrost zna prepoznati i otkriti Božje tragove i njegovu prisutnost i u najneuglednijim i u najneobičnijim znakovima. Konačno, oni se klanjaju i posve predaju novorođenom Spasitelju, što simboliziraju darovima koje mu prinose. Sv. Matej kaže: „Otvore zatim blago i prinesu mu darove…“ Zar to „otvore“ ne znači njih same koji su mu otvorili svoje srce i svoju dušu?

3.     Sv. Matej naziva tajanstvne poklonike koji dolaze k novorođenom Kralju u Betlehemu da mu se poklone „mudracima“. Što želi time posebno istaknuti? Papa Benedikt XVI. ističe kako pojam „mudrac“ (mágoi) ima široko značenje, od posve pozitivnog do posve negativnoga. Iz svega se mogu izdovjti četiri glavna značenja, od kojih se prvo odnosi na pripadnike perzijske svećeničke kaste koje se u helenističkoj kulturi držalo „glasnicima istinske religije“. Ali u njihovim religioznim učenjima bio je prisutan „snažan utjecaj filozofske misli“ zbog čega su se grčki filozofi često prikazivali kao njihovi učenici. Drugo značenje se odnosi na posjednike i vršitelje nadnaravnog znanja i umijeća, kao što su čarobnjaci, razni varalice i zavodnici. Papa napominje kako u Djelima apostolskim nalazimo ovo posljednje značenje u vračaru po imenu Barjesu, kojeg Pavao označava kao „sina đavolskog, neprijatelja svake pravednosti“ (Dj 13, 10). U ovoj dvoznačnosti pojma „magi“ papa Benedikt vidi dvoznačnost religioznog područja kao takva. „Religioznost može postati put k pravoj spoznaji, put k Isusu Kristu. Ali kad se naočigled Kristove prisutnosti ne otvori za nj, kada se usprotivi jedinom bogu i Spasitelju, postaje demonska i rušilačka“, kaže papa Benedikt te zaključuje: „Tako u Novom zavjetu susrećemo oba značenja ‘maga’: u pripovijesti o mudracima svetog Mateja religiozna i filozofska mudrost jasna je snaga koja ljude stavlja na put; mudrost koja naposljetku vodi ka Kristu. Naprotiv, u Djelima apostolskim nalazimo drugu vrstu maga. On svoju vlastitu snagu rabi  protiv glasnika Isusa Krista i tako se stavlja na stranu demona koje je, međutim, Isus već pobijedio.“

Konačno, ljudi koji su krenuli na put i koje Matej naziva magima mogli su biti i zvjezdoznanci koji su na temelju konjunkcije planeta Jupitera i Saturna u zviježđu Ribe, koja se nalazila u godinama 7—6. pr. Kr. Te je upućivala na zemlju Judinu i na novorođenoga kralja Židovskoga, koji se, kako se danas pretpostavlja, stvarno u tom vremenskom razdoblju rodio , i  koju su babilonski mogli izračunati . Papa zaključuje: „Raznovrsni su čimbenici mogli doprinijeti tomu da se u govoru zvijezde uoči poruka nade. Ali sve je to ljude moglo potaknuti da krenu na put samo ako su to bili ljudi nutarnjeg nemira, ljudi nade, koji su tražili istinsku zvijezdu spasenja. Muškarci, o kojima govori Matej, nisu bili samo zvjezdoznanci. Oni su bili ,mudraci,. Oni predstavljaju onu nutarnju dinamiku nadilaženja sama sebe koja je svojstvena religijama – dinamiku koja je traganje za istinom, za pravim Bogom, te stoga istodobno i filozofija u izvornom smislu te riječi. Tako mudrost ozdravlja i poruku „znanosti“: racionalnost te poruke nije se zaustavila na pukom znanju, nego je tražila shvaćanje cjeline i tako je um dovela do njegovih krajnjih mogućnosti.“ Drugim riječima, mudraci, znanstvenici, filozofi trebaju svoje narode voditi na putu do istine i spasenja u Bogu Isusa Krista. To je poruka Bogojavljenja. Amen.