Bez istine nema pomirbe!

Velika dvorana Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci bila je u utorak 16. lipnja pretijesna za sve koji su došli na predstavljanje monografije  „U spomen žrtvama Macelj 1945. – Povodom 70. obljetnice komunističkih zločina“. O djelu i temi govori su: predsjednik Udruge Macelj 1945. prim. dr. sc. Stjepan Bačić, član Udruge prof. dr. sc. Andrija Hebrang, urednik monografije dipl. ing. Damir Borovčak i s. Veronika Popić.

Prema riječima urednika monografije, djelo po prvi puta objedinjuje žrtvu civila i svećenstva na Maclju, a to čini s desetak autentičnih dokumenata koji svjedoče o zločinima počinjenim na križnim putovima. Ova opsežna monografija na 353 stranica i sa 650 fotografija donosi svjetlo istine u mraku i želji da se istina zaboravi i priguši, poručuje Borovčak. „Na žalost, od svih medijskih urednika kojima je poslana pozivnica na predstavljanje monografije u Zagrebu, nitko se nije odazvao, osim jednog portala i jedne radio postaje. Neupitna je potpuna želja za medijskim prešućivanjem o djelu koje govori o istini i zločinu u maceljskim šumama u svibnju i lipnju 1945., sa željom da se istina potpuno izbriše.“

Prof. dr. sc. Andrija Hebrang, djetinjstvo je proživio bez ubijenog oca i djelom bez majke, koja je također proganjana od komunističkog režima. U svom obraćanju riječkoj javnosti istaknuo je kako je Macelj samo jedna točka križnog puta kojega su prolazili hrvatski mučenici nako Drugog svjetskog rata. „Tragedija tog zločina je u tome da su i danas kosti neotkrivene, jame zatamnjenje, istina zamračena, a sve zbog toga da se ne kaže istina o onima koji su to počinili i onima koji su danas njihovi ideološki sljedbenici. Upravo zbog te laži koja je zatajila 965 grobišta na teritoriju Republike Hrvatske, na kojima se nalaze kosti mučenika komunističkog režima, Hrvatska je danas duboko podijeljena zemlja i tako podijeljena ne može ići naprijed.“

U nastavku je istaknuo da nema nijedne duboko politički podijeljene zemlje koja je doživjela ekonomski, gospodarski, socijalni i politički uspjeh. Problem današnje Hrvatske je nedostatak naznaka političke ljevice da pokuša otkriti istinu. Istina za Hrvatsku, prema Rezoluciji europskog parlamenta o komunističkim zločinima je da se zločinci moraju imenovati, zločin komunistički osuditi i bez istine nema pomirbe, poručio je Hebrang. „Sličnu poruku dao je papa Franjo u Sarajevu kada je rekao da nemamo pravo zaboraviti istinu i na njoj se mora graditi mir. Dakle, lustracija svih onih koji su počinili te zločine i onih koji su u njima sudjelovali je osnovni preduvjet za istinu, a istina je jedini preduvjet za pomirbu , a bez pomirbe nema uspješne Hrvatske. Iskreno se nadam da ćemo to uskoro doživjeti.“

Predavači su istaknuli kako je križni put žrtava krenuo prije 1945. na samom jugu Hrvatske, na mjestu Orsula u noći 19. listopada 1944. o čemu monografija svjedoči tekstovima ali i fotografijama. U šumama na Maceljskoj gori, nakon završetka Drugog svjetskog rata, Titovi borci na okrutan način pobili su više od deset tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika, civila, žena i djece. Maceljska šuma je nakon toga proglašena Titovim lovištem, rečeno je na tribini. Ukazano je i na činjenicu kako se u vrijeme komunizma, od 1945. do 1990. tamo nije smjelo pristupiti, kao ni o tome govoriti. Sabor Republike Hrvatske utemeljio je 1991. Komisiju za istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća koja je godinu dana kasnije u maceljskoj šumi otvorila 23 jame iz kojih je ekshumirano 1163 žrtava zločina. Više od 130 jama još uvijek nije istraženo, upozorili su predavači. Dodali su kako je rad komisije ukinut 2000. godine, da bi aktualna Vlada Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog režima nakon Drugog svjetskog rata pripojila Ministarstvu branitelja čime je zaustavljeno ozbiljnije istraživanje ove teme. Na sreću, monografija je jedan od puteva kroz koju istina izlazi u javnost, istaknuli su predstavljači.

Predstavljači monografije istaknuli su kako su svi javni mediji u Hrvatskoj prešutjeli i posve ignorirali svečani pokop maceljskih žrtava 22. listopada 2005., dok se u Maclju na godišnjim komemorativnim misama, sve do 14. svibnja ove godine nikada nije pojavio nijedan predsjednik RH, nijedan predsjednik Vlade RH, nijedan predsjednik Sabora RH, iako je to njihova dužnost uime istine o komunističkim zločinima. Stoga su pohvalili nedavni posjet predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, kada je sama u posebnom pijetetu posjetila spomen obilježja na Bleiburškom polju, u Macelju i u Teznom.

Ovim povodom o još jednoj žrtvi komunističkog režima, s. Žarki Ivasić, govorila je s. Veronika Popić, milosrdnica, članica Komisije HBK i BKBiH za hrvatski martirologij. Dugi niz godina znanstveno se bavi problematikom Drugoga svjetskog rata i poratne represije komunističke vlasti prema Katoličkoj crkvi, s posebnim osvrtom na represiju vlasti prema ženskim redovničkim zajednicama, Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog – kao oglednim primjerom. Na poseban je način obrađivala okolnosti i tijek suđenja i mučeničke smrti sestre Žarke Ivasić, strijeljane u Gospiću u svibnju 1946., nakon suđenja na kojemu je na osnovu lažnih optužbi bila najprije osuđena na vješanje, a zatim na strijeljanje. S. Žarka je radila u gospićkoj bolnici, skrbila za ranjene partizane kada su ustaše napale bolnicu za što su nju optužili da je sudjelovala u napadu. Nikada nije priznala da je ikoga ubila, niti sudjelovala u zločinu, nego je radila ono na što je pozvana – bila sestra milosrdnica koja se brinula o ranjenim ljudima, poručila je s. Popić. Događaj kojega je organiziralo Akademsko katoličko društvo „Jeronim“, moderirala je Helena Anušić, a u glazbenom dijelu nastupile su:  Daniela Zgrablić i Tina Galant.