Bez Gospodina nema obitelji

Uoči početka molitvene osmine za jedinstvo kršćana, razgovarali smo s Nikom Antolos Ruban, nekadašnjom članicom grupe „Feminnem“. Nika danas živi u Moskvi sa suprugom Aleksejem s kojim ima kćerku Siennu. Bog u njihovom životu zauzima važno mjesto o čemu Nika često govori.

Bezbroj puta uvjerili smo se koliko su doista čudni i čudesni putevi Gospodnji. U Vašem slučaju, životni put odveo Vas je u Rusiju. U braku ste s Aleksejem Rubanom s kojim imate prekrasnu djevojčicu. S obzirom da ste oboje u vjeri, Vi u katoličkoj a on u pravoslavnoj, kako izgleda živjeti ‘ekumenski brak’?

Hvala puno.. Mi smo se od početka našeg odnosa složili da će naš život biti u svjetlu katoličke vjere i Sienna, naša kćerka, je krštena u katoličkoj crkvi. Moj suprug je cijeli život živio običajima i kalendarom blagdana pravoslavne crkve, tako ih i ja poštujem i ne namjeravam uskraćivati suprugu njegovu radost i kulturu. Naprotiv, ja sam ona koja potiče zadržavanje različitostima i ljubav prema istima. Mi imamo dva Božića,drugi (njihov) slavimo zbog njegove obitelji. Ima li veće radosti nego slaviti Kristov rođendan dva puta, a trebali bi ga slaviti svaki dan!

Majka ste. U kojoj mjeri Vam vjera pomaže u odgoju, ali i koje mjesto Bog zauzima u Vašoj obitelji?

Bez Gospodina nema života, što znači nema obitelji. Bez Njega što se sadi,ne može zdravim izrasti. Sienni želim dati sve što i svaka majka želi, a prije svega pokazati koliko je On voli. Jer kad čovjek izraste u nekog tko neprestano žudi za potvrdno kimanje glavnom društva, što god učini neće biti dovoljno, a time se na srce zalijepe svi oni loši duhovi.

Rusija je većinski pravoslavna zemlja. Kakav je položaj katolika i koliko su žive katoličke molitvene zajednice?

Katolici su ovdje u manjini. Katoličkih crkava ima, mi smo često na misama. Na žalost, nisam upućena u odnos države prema manjinskim vjerskim zajednicama. Molitvenih zajednica je malo, ali bile one male ili velike, Gospodin nam govori da tamo gdje se u molitvi ujedine dvoje ili troje, ondje je i On.

U usporedbi s Rijekom, koja se voli zvati tolerantnim gradom u kojemu se poštuju svi bez obzira na vjersku pripadnost, kakav je život u Rusiji? Postoje li ekumenske inicijative?

Dosad nikada nisam osjetila da itko radi razliku, hvala Bogu. Vjerujem da ih ima, ali zasad većinu vremena provodim kod kuće sa Siennom i nemam prilike posjećivati molitvenu zajednicu često. Na žalost nisam upoznata sa svim događanjima, ali čim male nogice počnu trčkarati, neće nas se moći riješiti! 🙂

Često u javnosti govorite o Božjoj ljubavi. Zašto?

Moja je zadaća da o Stvoritelju govorim, zato i jesam ovdje. Svaka slika priča o slikaru, svaka pjesma o pjesniku. Nema tu puno filozofije. Kad spoznaš da On jest, da On zaista živi u tebi, oko tebe, kako takvu radost ne podijeliti..

Bivša ste članica grupe „Feminnem“. Je li u estradnom svijetu bilo teško svjedočiti vjeru? 

Nije bilo teško svjedočiti, nikad, ali bilo je teško onima sto Gospodina ne prihvaćaju. Tako da su se moja slova na ludost izvrtala često, lomile su se moje riječi i oblikovale u ono što je po njihovom ‘guštu’. Ali ima vremena za svih, svatko će Ga u svoje vrijeme spoznati. 

Što Vam je najljepše, a što najteže u vjeri?

Najteži je čovjek sam sebi! Sami sebi ne damo oprostiti, ne damo zaboraviti, a sve se to može.. Najteže je ostati miran kad svijet urla. Najteže je tada i dalje svjedočiti.. A najljepše je to što osjetim Njegovu ljubav, neprestano, to što mi je molitva sada ‘dobro jutro’, ‘laku noć’ i sve između. Nemam vise ”molitvu prije spavanja”, moja molitva je moj dan..

Sv. Augustin kaže: Tko pjeva, dvostruko moli. Uzimajući u obzir Vaše glazbeno iskustvo, namjeravate li se okušati u duhovnoj glazbi?

Gledam i slušam često Hillson United, te divne Ivanu i Mariju Husar i razumijem tu sreću kad Njegovo ime slave pjesmom.. Zašto ne, nekoliko svojih pjesama za Njega već imam i tko zna, možda i probam. Možda s nekoliko dragih ljudi napravimo dobrotvorni koncert u Rijeci za Ulične svjetiljk. E to bi mi već bilo dvostruko zadovoljstvo. 🙂

Nedavno ste izjavili da se želite s obitelji vratiti u Hrvatsku. U vremenu kada mnogi bježe iz Domovine, Vi želite učiniti suprotno, zašto?

Pa to je moja Domovina i moj otac je za nju život položio. Kako mi ijedno drugo tlo može istu radost dati.. Vremena nisu nimalo laka i razumijem potpuno ljude koji nemaju izbora te odlaze drugdje za srećom. Nije to lako. To je hrabrost prije svega. Ne znam, imala sam i puno novaca, a bilo je i da stvarno nemam za kruh, jedan dobar period.. Stoga znam kako može biti teško.. Ali oslanjam se na Gospodina, sebe, svog supruga.

Vaš otac bio je dragovoljac Domovinskog rata. Vi danas često stajete u obranu braniteljskih prava. Jeste li ikada zbog toga, kao javna osoba, bili medijski kritizirani?

Naravno, uvijek ima onih koji su protiv istine, u svemu, onih kojima smeta kad ste glasni, onih koji bi htjeli da plješćete na ponovljene laži i zaboravite ljude koji su spasili državu. To se u mome slučaju neće dogoditi. Već se dugo glasno šapuće o ukidanju mirovina udovicama, a ako se isto i dogodi, mogla bih se veoma lako naći u novinama, te opet smetati istima.

Nika, hvala Vam na razgovoru!

Hvala Vama.