Živio je franjevačka poniznost, dobrotu i milosrđe
Kategorija:
Vijesti

Vicepostulator kauze za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega fra Ante Tomičića, fra Stanko Dodig, posjetio je nedavno Riječku nadbiskupiju i izvijestio o postupku koji je u tijeku u Kongregaciji za proglašenje blaženih i svetih u Vatikanu.

Nadbiskupijski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ante Tomičića službeno je pokrenut 12. srpnja 2005. godine i otvorio ga je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Inicijativu su pokrenuli vjernici 2001. godine. Oni su fra Antu svakodnevno susretali u kapucinskoj crkvi u Rijeci, a kasnije dolazili na njegov grob te su od kapucina tražili pokretanje postupka, rekao je fra Stanko Dodig. „Nadbiskup Devčić zatvorio je dijacezantski postupak 9. veljače 2014. u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske. Suslavitelji na misi bili su gospićko-senjski biskup Mile Bogović i krčki biskup Valter Župan. Sudjelovalo je oko pedeset svećenika. Vjernici su ispunili crkvu do posljednjega mjesta i osjetilo se da fra Ante još uvijek živi u našim mislima i srcima.“, prisjetio se vicepostulator. Događaju su tada bili nazočni promicatelj pravde prof. dr. Slavko Zec, bilježnik Donat Košćak, prevoditelj dokumenata na talijanski jezik fra Jure Šarčević te mons. Milan Simčić, sudac i nadbiskupov delegat, koji je prema riječima nadbiskupa Devčića obavio velik dio posla unatoč svojoj visokoj životnoj dobi.

Zapečaćeni dokumenti predani su 25. veljače 2014. u Kongregaciju za proglašenje blaženih i svetih u Vatikanu. „Znakovito je da su dokumenti predani na dan preminuća fra Ante Tomičića koji je umro na glasu svetosti 25. studenog 1981. Dokumente još uvijek iščitavaju članovi Kongregacije.“

Imali smo puno posla prije nego smo dokumente predali u Kongregaciju. Bilo je potrebno provesti temelju istragu i u njoj dokazati da je fra Ante živio krijeposnim životom, rekao je vicepostulator koji je u riječkom kapucinskom samostanu živio s fra Antom punih 34 godine. Svi svjedoci koji su dragovoljno posvjedočili o fra Anti, dali su pozitivno mišljenje. Među svjedocima bili su biskupi, vjernici pa i medicinsko osoblje koje ga je njegovalo kada je bio bolestan, rekao je fra Stanko.

„Često sam razgovarao s fra Antom. Na moja brojna pitanja uvijek je spremno odgovarao s blaženim osmjehom. Nikada nije bio umoran za razgovor, niti srdit. Rado je razgovarao s vjernicima i braćom kapucinima. Ponekad, u napetim i stresnim situacijama, fra Ante bi prilazio i smirivao subraću. Bio nam je tješitelj. U pravom trenutku imao je prava riječ za svakoga.“

Dodaje kako se u licu i postupcima fra Ante uvijek moglo prepoznati Božje nadahnuće. „Živio je franjevačka poniznost, dobrotu i milosrđe u punini. Osobito je bio milosrdan prema bolesnima, a kada bi čuo za neku krađu, govorio bi: ‘Braco, nisu oni loši ljudi. Da im nije bilo potrebno, ne bi to oni radili. Nisu oni zločesti ljudi, nego ljudi u potrebi’. Uvijek je nalazio neko opravdanje za svakoga. Svoje milosrdno srce otvarao je za sve u potrebi  i na konkretnim primjerima pokazivao ljubav prema bližnjima.  Dijelio je hranu, a kada bi čuo da je neka obitelj lošeg materijalnog stanja, dao bi im i novčani prilog.” 

Na kraju poručuje da svi koji se žele podrobnije upoznati sa životom i djelom sluge Božjega fra Ante Tomičića, sličice i knjige o budućem blaženiku mogu pronaći u suvenirnici u kripti kapucinske crkve Gospe Lurdske na Žabici. 

Skip to content