Zadajemo li Isusu glavobolje?

Posljednji sud

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.« Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’« Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’« Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’« Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’« I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Dragi prijatelji. Evanđelje posljednje nedjelje u liturgijskoj godini na svetkovinu Krista Kralja nam šalje snažnu poruku. Uistinu, Krist jest kralj, pravi i jedini, svemogući i bezvremenski koji će u onaj dan postupiti s nama onako kako smo mi sami izabrali postupati čitav život sami sa sobom u vlastitoj slobodi. Mnogi danas, pa čak i od nas koji se trudimo biti revni, ne vidimo Gospodina tamo gdje on jest, nego mislimo da je tamo gdje mi držimo da bi Isus trebao biti. Kao da privatiziramo Učitelja, otimajući mu pravo da Gospodin bude ono što jest, mi ga činimo onakvim kakvim bi ga sami rado gledali.

Baš je fora biti Isusov učenik u prvim klupama naših crkvi. Fora je biti vjeran kada smo na duhovnim vježbama, u društvu sa stotinama naših istomišljenika, pod pogledima svećenika, pokoje časne, nekako je lakše prebirati krunicu pod prstima ili moliti časoslov. 

No, pravo pitanje glasi prepoznajemo li i mi danas Učitelja negdje drugdje osim u tabernakulu, u pričesti ili uprizorujući ga u mislima gledajući njegov lijepi kip.

Učitelj je ovdje. I zove nas, kako Pismo reče. Zove nas u svim potrebitima. U onima koji nam nisu blizu, u onima koji nam nisu uvijek dragi, u onima koji se nalaze u teškoćama, koji su marginalizirani, nerijetko ostavljeni i neshvaćeni. Sjetite se Učitelja kada nam je svima rekao kako je lako ljubiti one koji tebe ljube, ali tako žive i svi oni koji su daleko od Boga. A nas pak Isus tražiti ljubiti i one koje nam se često, da prostite, uopće ne ljubi. Ali, u tome je razlika kršćanina i onoga koji samo riječima štuje Gospodina, a djelima mu svakodnevno zadaje ogromne glavobolje.

Ne budite i vi kao ovi potonji.

Marin Miletić

Skip to content