Vjerujem da je Majka Božja zaslužna za moj život

„Prvu čestitku rano ujutro telefonom uputio mi je naš kraljevički svećenik, vlč. Ivica Klanac, riječima da zna da spavam, ali da me mora probuditi, jer da on od uzbuđenja nije spavao cijelu noć.„, rekla je ovogodišnja pobjednica jubilarnog 50.-tog MIK-a (Melodije Istre i Kvarnera) Mirjana Bobuš koja je pobjedu odnijela s pjesmom „Molitva za te“. Osim pobjede, Bobuš je nedavno proslavila i dvadeset godina glazbenog stvaralaštva.

Vjera u životu Mirjane Bobuš igra veliku ulogu. „Zadnjih 12 godina se liječim od leukemije i vjerujem da je Majka Božja zaslužna za moj život. Kad mi je rečena dijagnoza, otišla sam je moliti da mi dopusti živjeti da bih mogla financirati kćerkino školovanje, ali prije svega da budem uz nju.“ Gospi u znak zahvale  1995. godine napisala je pjesmu „Majko naša Trsatska“.  U međuvremenu kćerka je diplomirala i otišla u Australiju napisati doktorat, ističe Bobuš dodajući kako su joj liječnički nalazi i dalje dobri i vjeruje duboko da imam milost Majke Božje. „Često sam u Svetištu Majke Božje Trsatske. Tamo pronalazim odgovore na mnoga postavljena pitanja i tamo se dolazim zahvaliti. Nakon koncerata, cvijeće koje dobijem, nosim ili u svoju crkvu sv. Nikole biskupa u Kraljevicu, ili ga ostavljam žiteljima mjesta, gdje pjevam, da se odnese u njihovu crkvu.“

Na svakom koncertu pričam o vjeri i svojoj molitvi Majci Božjoj, otkriva Bobuš dodajući kako misli da je većina ljudi razumije, jer joj prilaze i kažu kako se mole za nju.

Čest je gost na brojnim festivalima i koncertima, a nerijetko pjeva i na blagdanskim proslavama. Osvrčući se na današnje vrijeme i stav ljudi prema slavljenju blagdana smatra da bi se blagdani trebali proslaviti puno skromnije, više u duhu vjere i Boga, a puno manje kroz skupe darove i pretjeravanja u jelu i piću. „U svijetu nažalost ima još uvijek  i previše gladnih i siromašnih ljudi. Trebalo bi dobra djela, koja činimo za Božić, činiti češće i kroz cijelu godinu.“ Kao primjer navodi da se u njenoj obitelji za Badnjak kitila šmrikovica (posebna vrsta crnogorice), postilo, odlazilo na Polnoćku i drugi dan za Božić svi su zajedno bili okupljeni oko stola. „Nakon molitve imali smo svečani, ali skroman ručak.“ Dodaje kako kroz cijelu godinu petkom posti, a prva molitva koju je naučila bila je: „Anđele čuvaru mili.“

„Dolazim iz siromašne obitelji. Moj djed, koji me je s bakom odgajao, bio je stolar i svojim rukama prehranjivao četvero usta. Kroz naše primorske običaje poštivali smo sve crkvene blagdane, ali skromno. I danas ja tako nastavljam i u tom duhu sam odgajala svoju kćer.“

Dodaje kako nikada nije sudjelovala na festivalima duhovne glazbe zbog ne znanja o postojanju natječaja za takve festivale, ali dodaje kako se duh vjere provlači kroz svaku njezinu pjesmu.

Na kraju, otkriva kako svoj omiljeni susret s Gospodinom i Majkom Božjom ima u Kapeli zavjetnih darova u Svetištu Majke Božje Trsatske.