Crkva nije carinarnica
Kategorija:
Vijesti

U Domu pastoralnih susreta u Lovranu u ponedjeljak, 31. ožujka održana je svećenička skupština i preduskrsna duhovna obnova za svećenike Riječke nadbiskupije.O Apostolskoj pobudnici temeljenoj na Biskupskoj sinodi u Rimu (listopad 2013.) „Nova evangelizacija za prenošenje vjere“ predavanje na temu „Svećenik pred pastoralnim izazovima u svjetlu papine pobudnice ‘Radost evanđelja’“ pripremio je mons. dr. Milan Šimunović.

‘Nova evangelizacija’ danas znači novi odgovor na znakove vremena, naviještanje koji smjera prema sve većoj radosti vjere, odnosno prema obraćenju, preobrazbi pojedinca i okoline, rekao je mons. Šimunović. Istraživanja ukazuju na sve veću ravnodušnosti u odnosu na tradicionalne oblike religioznosti, a u svijetu relativizma, pluralizma i stalne mijene vjerovati znači ‘selektirati’, probrati sadržaje onoga u što se želi vjerovati.  

Nova evangelizacija mora biti obilježena radošću evanđelja

Svećenici su pozvani temeljito obnavljati redoviti pastoral, osobito sada kada se opaža iscrpljen optimizam i rastući pesimizam. Ono što Papa Franjo piše i govori tiče se svih kršćana,  Sveti Otac snažno potiče na razmišljanje: što radimo s Evanđeljem? Pobudnica donosi nove naglaske u shvaćanju i djelovanju Crkve kao ‘Božjeg naroda’ koji se ozbiljnije i odgovornije odnosi prema evanđelju Isusa Krista, istaknuo je. „Crkva koja u prvi plan stavlja evanđeosku ‘sliku Boga ljubavi i milosrđa’; Crkva koja nije ‘defenzivna’ (u obrambenom stavu –  EG 45) već izričito misionarska; Crkva izlaska – na periferije u duhovnoj pustinji; Crkva radosna, zajedničarska i svjedočka, Crkva koja evangelizira ‘ljepotom liturgije’; Crkva u službi siromaha i Crkva u stavu propitkivanja evangelizacijskih ciljeva, struktura djelovanja vlastitih zajednica, a što zahtjeva pastoralnu preobrazbu.“ Papa daje smjernice, a na biskupijama i župnim zajednicama je da traže nove putove poslanja, poručio je mons. Šimunović.

Konkretizirajući pitanja o kojima Papa piše u pobudnici, predavač je u prvom redu naglasio kako nova evangelizacija mora biti obilježena radošću evanđelja. Životne situacije mnogim vjernicima miču osmjeh s lica, svećenik ne bi smio imati ‘trajno žalosno lice kao da je na pogrebu’ (10). „Potreban je angažiraniji povratak Isusu koji nam objavljuje Božju ljubav kako bismo bili izbavljeni iz svoje skučenosti, otvoreniji snazi njegova Duha.“ S tim u vezi, mons. Šimunović dodaje kako bi redoviti pastoral trebao biti oživljeniji vatrom Duha kako bi bolje zahvatio vjernike koji su se distancirali od Crkve. No, uz to treba tražiti nove načine naviještanja evanđelja onima koji ne poznaju Krista, a što zapravo i jest prva zadaća Crkve tj. njeno misijsko djelovanje. 

Papa u drugom dijelu pobudnice upozorava na evanđeosko razlučivanje, kazao je predavač dodajući kako se čovječanstvo nalazi na povijesnoj prekretnici. „Životna radost često je ugašena, nedostatak poštivanja i nasilje su u porastu i nejednakost postaje sve očitija. Potrebno je boriti se za život i to često za život s jako malo dostojanstva“ (52), u gospodarstvu koje promiče pretjeranu potrošnju, u ekonomiji isključivanja, novim oblicima agresivnog ateizma što posebno ugrožava obiteljski život, istaknuo je. Potrebno je pružiti odgoj koji pojedince uči razmišljati na kritički način i potiče rast i sazrijevanje u moralnim vrednotama. (64) Okupljene svećenike upozorio je da se razlozi za sve slabiju predanost Crkvi nalaze i u prevladavanju administrativnih aspekata nad pastoralnim. „Najvažnije je usvojiti svijest o potrebi ‘misijske preobrazbe Crkve’. Za Papu je u prvom planu, što je svojevrsna novost, ‘Crkva izlaska’. Potrebno je ‘izaći iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje treba svjetlo evanđelja.(20)“

Također, ispovjedaonice ne bi smjele postati ‘sobe za mučenje’ već ‘mjesto susreta s milosrđem Gospodina koji nas potiče da učinimo ono što je u našoj moći’, jer nismo ‘kontrolori milosti’, već njezini omogućitelji.“ (49) poručio je mons. Šimunović i dodao da se svećenici trebaju čuvati ‘katoličkog stila’ iz prošlih vremena prema kojemu se u ime neke doktrinarne ili disciplinarne postojanosti ‘umjesto da se naviješta evanđelje i olakša pristup milosti, snage troše na nadzor i provjeru’ (94). „Dobri pastir ‘ne traži da sudi, nego da ljubi'(125)“

Nužno vrednovanje laičke odgovornosti

Kao iznenađenje  pobudnice predavač je izdvojio Papine riječi da Crkva nije carinarnica, nego Očev dom u kojem ima mjesta za svakoga s njegovim tegobnim životom, mjesto besplatnog milosrđa koje se nikada ne zatvara, ne povlači u vlastite sigurnosti, ne odlučuje za strogost i zauzimanje obrambenih stavova. Također, poručio je kako je potrebno pomagati pastoralnim djelatnicima da im se ne ‘ukrade misijski zanos’ (80), da se čuvaju pretjerane zaokupljenosti ‘svojim slobodnim vremenom’, da ne završe u ‘bezličnom pragmatizmu svakodnevnog života Crkve’ (83). Također je ukazao na Papinu kritičku primjedbu na račun pastoralnih djelatnika i posvećenih osoba kod kojih je primjetna pretjerana briga za prostore osobne slobode i opuštanja koja dovodi do toga da svoje poslove doživljavaju kao puki privjesak vlastitog života, kao da nisu sastavni dio vlastitog identiteta.

U nastavku osobito je naglasio nužnost zajedničkog rada s vjernicima laicima u župama, vrednovanje laičke odgovornosti jer za vjernike u mnogim partikularnim Crkvama ‘ne postoji prostor gdje bi mogli govoriti i djelovati, zbog pretjeranog klerikalizma koji ih drži podalje od mjesta na kojima se donose odluke’ (102). U tom kontekstu predavač je ukazao na potrebu propitkivanja odnosa svećenika i župnih vijeća te podsjetio da je bl. Ivan Pavao II. 1988. godine istaknuo da bi vjernici laici morali imati pravo odlučivanja u pojedinim pitanjima. Osvrčući se na Godinu kateheze, ukazao je na potrebu kateheze odraslih dodajući da je Papa upozorio na ‘razmetljivu brigu za bogoslužje, učenje i ugled Crkve’, a da se pritom ne pokazuje briga za ‘stvarno ucjepljivanje evanđelja u Božji narod i konkretne potrebe sadašnjeg trenutka. Na taj se način Crkva pretvara u muzejski izložak ili nešto što je u posjedu izabrane nekolicine pojedinaca.’ (95)

Predavač u zaključku ističe potrebu mijenjanja ‘mentalnih sklopova’, jer „Evangelii Gaudium“ poziva na traženje novih oblika naviještanja i papa Franjo daje jasne, na trenutke izazovne i iznenađujuće smjernice. „Evanđelje, kao najljepša poruka, ne smije biti ‘pokopana ispod mnogih izgovora’ (277)“ Također, mons. Šimunović je poručio kako je potrebna veća podrška svećenicima, a u tom smislu i Papa naglašava kako je potrebno stvoriti prikladnije prostore gdje će se pastoralnim djelatnicima pomagati i gdje će se oporavljati. Na tom tragu, o takvom mjestu razmatra i Hrvatska biskupska konferencija, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Također, istaknuo je kako je potrebno neprestano učiti i prilagođavati se jer se i vrijeme promijenilo i društvo nije isto kao prije dvadeset godina. Istaknuo je potrebu razvijanja župnih Caritasa, jer svi gledaju u Crkvu kao onu koja se skrbi za siromašne. Potaknuo ih je na jaču povezanost s vjernicima, osobito pobožnijima kojih ima u svakoj župi. Po završetku rasprave svećenici su imali duhovni nagovor i pokorničko bogoslužje koje je vodio vlč. Vjekoslav Đapić.

Skip to content