S Bogom se treba uvijek susretati
Kategorija:
Intervju mjeseca

Tradicionalno, u povodu proslave sv. Nikole, zaštitnika pomoraca i svih koji žive od mora i s morem, u katedrali sv. Vida slavljeno je svečano misno slavlje kojemu je prethodila svečana procesija ulicama grada. Mikuljna je proslavljena i u Kraljevici, našem jedinom i najstarijem svetištu u Hrvatskom primorju kojega je papa Pio VI. 29. studenog 1795. godine obdario povlasticom potpunog oprosta vremenitih kazni (grijeha) onima koji hodočaste ovo svetište na njegov blagdan 6. prosinca. I ove godine zavjetnu svijeću upalio je kapetan Darko Glažar.

Predstavnik ste Apostolat mora i jedini ste predstavnik Hrvatske na mnogim Europskim konferencijama. Što je Apostolat mora i zašto ste se odlučili uključiti?

Apostolat mora je misija Katoličke Crkve za pastoralnu skrb u pomorskom svijetu koja obuhvaća, osim pomoraca i ribara, čitav spektar ostalih sudionika u pomorstvu (osoblje na naftnim platformama, učenike i studente na pomorskim učilištima, lučke radnike, supruge i djecu pomoraca i ribara, osoblje na kruzerima, jahtama…). Apostolat mora je „zaplovio“ iz škotske luke Glasgow 1920. godine. Kao bivši dugogodišnji pomorac i zapovjednik, poznati su mi problemi pomoraca, pa im na ovaj način, kao vjernik-laik, želim kolegijalno i ljudski pomoći. U hrvatski Apostolat mora Riječke nadbiskupije, uključio sam se po prestanku plovljenja, pred desetak godina.

U kojoj mjeri je vjera važna pomorcu, osobito tijekom dugih plovidbi?

Vjera je pomorcu vrlo važna, jer pomorac uvijek vjeruje u uspjeh (životni, plovidbeni, duhovni…). Primjerice, tijekom loših vremenskih uvjeta na određenoj  plovidbenoj ruti, pomorac se utječe Svevišnjem sa željom za sretnim dolaskom na odredište.

Svake godine palite zavjetnu svijeću na blagdan sv. Nikole? Što za Vas znači utjecati se svecu zaštitniku?

Blagdan sv. Nikole, zaštitnika pomoraca,  je posebno svečani dan za pomorce kada oni bilo na brodu (ploveći svjetskim morima) ili na kopnu (na zasluženom odmoru)  štujući ga i prisjećajući ga se (bilo nazočnošću na svetoj misi ili su u mislima s njim) na poseban, njima svojstven način „komuniciraju“ s njim. Osobno se vrlo rado sjećam sv. Nikole od najranijeg djetinstva, preko razdoblja kada sam ga kao pomorac slavio skupa sa svojom posadom, do danas kada predvodim hodočašće pomoraca konvojem brodova u najstarije svetište sv. Nikoli na hrvatskom dijelu Jadrana u Kraljevici.

Ako se osvrnete u prošlost, jesu li se ljudi danas udaljili od procesija i proslava svetaca?

Svako povijesno razdoblje ima svoje posebnosti, pa tako i ovo današnje, u kojem se ljudi u doba interneta, mobitela i suvremene komunikacijske tehnologije lagano udaljavaju jedni od drugih. Međutim, čvrsto sam uvjerem da će slavljenje svetaca, osobito sv. Nikole o(p)stati, a mi ćemo konkretno, s tradicionalnim konvojem brodova iz Rijeke za Kraljevicu, stvarati i snažiti takvu tradiciju, pa će proslava, kao i druženja pomoraca na večerama imati prepoznatljiv pečat.

Je li potrebno nešto posebno činiti za svjedočenje vjere u javnosti?

Hodočašća pomoraca, konvoji brodova,  služenja misa, rad Apostolata mora širom svijeta, gdje su dobrodošli svi pomorci bez obzira na njihovu vjeru, rasu i  naciju, upravo svjedoče vjeru u javnosti.

Vjernik ste. Postoji li neko mjesto koje Vam je osobito drago za susret s Bogom?

S Bogom se treba uvijek „susretati“, ne samo u crkvama širom svijeta, a najbolji način jest molitva.

Obiteljski ste čovjek, koliko kršćanski temelji utječu na opstojnost i kvalitetu braka?

Ma koliko neki „suvremenici“ žele prikazati brak kao nekakvu prevazišlu stvar, brak je, nesumnjivo,  temelj društvene zajednice i društva u cjelini. Kršćanski nauk utječe izuzetno pozitivno na kvalitetu braka.

Dok ste bili na brodu, vjerujem da je razdvojenost od obitelji teško padala i Vama i suspruzi. Kako ste se nosili s time i što biste savjetovali bračnim parovima koji se danas s tim suočavaju?

Prije svega treba svoj posao voljeti i pošteno i kvalitetno ga obavljati. Vjera na brodu, posebice tijekom dužih izbivanja od obitelji, igru jako važnu ulogu. Kvalitetan pomorac trebao bi kumulativno u sebi objedinjavati i poštivati čovjekoljublje (misleći na svoje najmilije kao i ljude na brodu), domoljublje (misleći na svoju rodni kraj i domovinu) i dakako, bogoljublje (Božja zaštita pomoraca).

Vjerujem da imate neku anegdotu vezanu uz vrijeme provedeno na brodu kada ste se utjecali nekom svecu ili Majci Božjoj?

Znate, pomorci nekada znaju i psovati Boga, ali mu se u nevremenu uredno utječu, tražeći njegovu spasonosnu zaštitu.

Na brodu ste radili s ljudima iz cijeloga svijeta. Možete usporediti odnos prema vjeri Hrvata i Filipinaca koji su u velikoj mjeri članovi posada brodova i tankera?

Danas je na većini svjetskih brodova kombinacija nas Hrvata, kao zapovjednog kadra, i Filipinaca, kao po hijerarhiji, nižeg kadra. No, upravo je, zajednička nam, katolička vjera izvrsna poveznica da odnosi na brodu budu na optimalnoj razini i da se ta razlika u nacionalnosti ne osjeti kao nekakva prepreka uspješnom i kvalitenom obavljanju radnih zadaća i općenito ljudskih odnosa na brodu.

Približavamo se Božiću, blagdanu koji okuplja obitelj. Koje emocije Božić u Vama budi?

Božić simbolizira rađanje željenog i rado iščekivanoga novoga života koji dolazi da bi nas usrećio, da bi nas duhovno i u svakom drugom smislu osnažio, ojačao i obogatio. No, pri tom ne mislim na bogaćenje u materijalnom smislu (danas široko-rasprostranjen trgovački konzumerizam) već u onom izvornom pozitivnom, toplom ljudskom smislu. I na kraju želim naglasiti kako Božić treba emocionalno okupljati obitelj (posebice tu mislim na djecu) od najranijih dana, a ne da slavljenje Božića postane pomodarstvo, koje zamjećujemo u trgovačkim središtima gotovo dva mjeseca prije.         

Skip to content