Razmišljanje uz Dušni dan

Spremamo li se za Očeve stanove ili više ulažemo u naše vlastite, raspadljive?

Isus — put do Oca

1»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!2 U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’?3 Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebida i vi budete gdje sam ja.4 A kamo ja odlazim, znate put.« 5Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?«6 Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.

Dragi prijatelji, bilo bi možda dobro čuti Isusove riječi i danas. Učitelj nam govori kako naša srca ne smiju biti uznemirena. No, je li to baš tako? Jesu li naša srca mirna? Jesu li mirna srca mnogih koji su izigrali povjerenje naroda? Jesu li mirna srca svih onih koji se ponašaju kao da su sami sebi dovoljni, kao da ne mare za sve one o kojima bi trebali skrbiti. Jesu li pak mirna srca svih onih koji bi trebali graditi mostove Kristove ljubavi, a ne svojim riječima i djelima potpirivati nove podjele, stvarati nove rane pored svih onih postojećih koje i danas kod mnogih krvare. Jesu li mirna srca svih onih koji bi trebali biti primjer autentičnog kršćanskog života, a sami žive kao da su bljutava sol za koju znate čemu služi…

Učitelj nam želi i danas svrnuti pogled s nebitnog na prebitno. Učitelj nam i danas šalje sigurnost iako su mnogi prognani, Učitelj i danas daje radost iako su mnogi žalosni. Učitelj i danas svjedoči nadu iako mnogi siju beznađe. Naš Gospodin i danas, na Dušni dan poziva na mir srca, mir zato jer znamo zašto jesmo i preko koga idemo ka konačnom cilju. Isus govori o vječnim stanovima, o onim stanovima u kojima bi mogli živjeti zauvijek. Žalosti činjenica svih onih koji ogromna sredstva, dragocjeno vrijeme, troše u stanove zemaljske ne bi li im bilo ugodnije tu živjeti, iako su tu samo kap u vremenu oceana vječnosti. Lijepo je imati ugodno okruženje za život, no koliko li će tek biti ljepše useliti u Očeva prostranstva vječne ljubavi. 

Mnogima su životi posuti trnjem, znamo kamo vode takve uske i strme staze –  u vječni život. Isus nam daje obećanje Oca koji ima mnoštvo stanova u nebeskom Jeruzalemu, tamo će svaka duša ovoga svijeta koja se ima spasiti doći po jedinom Spasitelju – Kristu. Pa ipak, gledamo sve one koji žive kao da Boga nikada nisu upoznali, kao da nikada neće doći trenutak kada će svako koljeno pasti nice pred Gospodina i položiti račun za vlastiti život, zaboravivši na ove Spasiteljeve riječi dovodimo sami sebe u opasnost biti zaboravljenima. Ufajmo se stoga u milosrđe Božje, i sjetimo se riječi svetog Augustina: “Ako te smrt ne zatekne kao pobjednika, neka te zatekne kao onoga koji se borio.” 

Marin Miletić