Prihvaćamo li mi danas Isusa u vinogradima našeg srca?

Vinogradari ubojice

33»Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 34Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. 35A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. 36I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«

37»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ 38Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ 39I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«

40»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« 41Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

42Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima:

Kamen što ga odbaciše graditelji

postade kamen zaglavni.

Gospodnje je to djelo –

kakvo čudo u očima našim!

43Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! ( 44I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)«

Ne treba biti nešto posebno pronicljiv shvatiti kako nam Isus u ovoj prispodobi govori prvo o svim prorocima koje je Otac poslao navijestiti Istinu pogubljenom narodu. No, narod je imao drugačije ideje s riječima proročke istine, zatukoše ih, ne želeći ih slušati. Na poslijetku, Otac šalje svoga Sina, misleći kako će s Isusom biti drugačije. No, i njegova sudbina je bila jednaka onim prorocima prije Spasitelja. Taj kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni, kamen temeljac svih nas koji svoje živote gradimo na Isusovoj Radosnoj vijesti.

U kakvim ulogama u današnoj prispodobi se mi vidimo? Čujemo li mi i prihvaćamo li mi Isusove riječi? Ili su nam srca tvrda, a uši gluhe na Spasiteljeve riječi? Jesmo li i mi danas zanijekali Isusa svojim riječima, djelima, svojim nečinjenjem? Spadamo li i mi među one koji i danas biraju barabe ovog svijeta, a Isusa puštaju razjarenoj rulji?

Dragi prijatelji, naš konačni smisao ovisi o tome gradimo li svoje živote na Kristovoj stijeni, na tom kamenu zaglavnom, ili smo poput onih koji odlučiše svoje kuće sagraditi na rahlom morskom pijesku? Samo o vama ovisi, mudri budite, dobro birajte. Prihvatimo Isusa u vinogradima našeg srca kako bi naši životni plodovi bili blagoslovljeni.

Marin Miletić