Pozvani smo i danas svjedočiti svoju vjeru

Tradicionalno, 25. studenog na spomendan sv. Katarine Aleksandrijske, prostrano povijesno zdanje selačke župne crkve izgrađene još davne 1886. godine bilo je ispunjeno hodočasnicima iz cijelog crikveničkog dekanata. Svečano euharistijsko slavlje, u suslavlju dekanatskih župnika i crikveničkog dekana vlč. Slobodana Bunoze, predvodio riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić.

Govoreći prigodno o životu zaštitnice selačke župe, djevice i mučenice za vjeru s početka 4. stoljeća iz daleke Aleksandrije u Egiptu, sv. Katarine Aleksandrijske, nadbiskup se sjetio i kršćana iz ratom zahvaćene Sirije ali i drugih područja Bliskog istoka koji – kao i ona nekad, na tim prostorima i dan danas trpe zbog svoje vjere. Proganjani su i ubijani zbog svoje vjernosti Isusu Kristu, rekao je nadbiskup. Upozorio je kako su u ovim zadnjim ratovanjima po Siriji uništene neke od najstarijih kršćanskih zajednica – one koje su govorile Isusovim, aramejskim jezikom. Zamolio je stoga sve nazočne da ih ovo sveto slavlje potakne da svakodnevno mole za sve ugrožene kršćane diljem svijeta svjesni činjenice da nijedna vjera nije nikada bila proganjana kao što je danas kršćanstvo. Iz godine u godinu kršćani broje tolike žrtve samo zato jer žele nasljedovati Onoga koji je i na križu, kada su ga razapeli, molio za svoje progonitelje Oca nebeskoga da im oprosti jer ne znaju što čine, poručio je nadbiskup.

Budući je kršćanska vjera oblikovala i naš narod, zbog čega je i cijela hrvatska povijest prepuna nebrojenih mučenika, odnosno svjedoka vjere, nadbiskup je posebno istaknuo kako smo i danas svi pozvani svjedočiti svoju vjeru – iako ne više doslovno prolijevajući za nju krv, već u svom svakodnevnom životu.  To možemo činiti ako dosljedno živimo evanđelje i dosljedno se držimo Božjih zapovijedi kako bi po svim svojim razmišljanjima, riječima i djelima, dakle, cijelim svojim bićem nasljedovali Krista, bili dosljedni Isusovi učenici. “Ako je nekad vrijedilo da je krv mučenika – sjeme novih kršćana, i mi se danas moramo zapitati: je li i naš život sjeme iz kojeg će se roditi novi kršćani? Jesmo li mi kao zajednica plodonosni ili smo sterilni kad je u pitanju rađanje novih vjernika?”

Zaključujući propovijed poručio je da moramo živjeti tako da razlika između onoga što kažemo da jesmo i onoga što stvarno jesmo bude što je moguće manja. “Molimo Gospodina da naša vjera bude putokaz drugima do Isusa jer On je jedini spas, jedini smisao, jedina punina za kojom čovjek u dubini svoje duše znajući ili ne znajući teži. Samo tako ispunit ćemo svoje poslanje u Crkvi i u svijetu. Molimo Gospodina da budemo prenositelji Kristova života, Njegove radosti i nade kao duhovne klice koju prenosimo jedni na druge, mi stariji na mlađe. Neka nam u tome sv. Katarina, umna djevica i mučenica, zaštitnica filozofa, teologa, znanstvenika, učitelja i učenika bude u tome zagovornica i uzor!”               

Na kraju misnoga slavlja župnik vlč. Tomislav Ćurić zahvalio se svima koji su uveličali ovo najveće župno slavlje, a vjernike pozvao da po završetku svete mise pristupe oltaru kako bi primili blagoslov moćima sv. Katarine koje se čuvaju u ovoj crkvi. Prije nego je vjernicima udijelio završni blagoslov, nadbiskup Devčić je svima čestitao župni blagdan a osobito Katarinama njihov imendan. Budućim roditeljima je poručio da svojoj djeci daju imena kršćanskih svetaca koji će ih u nebu zagovarati i koji će im na zemaljskom putovanju biti uzorom.