Pouzdati se u Božju providnost

Ne može se služiti dvojici gospodara

“Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”

Pouzdanje u Božju providnost

“Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?”

“Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?”

“Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.  Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinu i za se.  Dosta je svakom danu zla njegova. ” Mt 6, 24-34

 

Isus na mnogo mjesta u evanđeljima jasno ističe neka nam bude po vjeri našoj,  neka nam bude,  kako vjerujemo. Mnogi od nas danas kuću svoju životnu grade ne računajući s Gospodinom. Mnogi se u vremenu u kojem živimo udaljuju od Gospodinovih naputaka, od smjerokaza koji nas vode u najvažnije mjesto gdje nam je ikada stići – Nebo. No,  isto tako kada upadnemo u životne teškoće pitamo se gdje je pomoć Božja? Usuđujemo se to pitati iako djelima pokazujemo da za Boga nismo baš previše marili. 

Isus jasno govori u prvom dijelu evanđelja koji čitamo na osmu nedjelju kroz godinu: nitko ne može služiti dvojici gospodara. I mi smo dakle pozvani danas birati, danas izabrati pod kojim barjakom želimo hodati,  pod kojim barjakom želimo graditi našu budućnost.  

Svi pak mi koji smo izabrali Isusa za gospodara,  za Učitelja i prijatelja, moramo Bogu svome vjerovati.  To znači da unatoč svim teškoćama trenutka,  s potpunim pouzdanjem znamo: dobri Bog već je izabrao dan kada će nas izbaviti iz kušnji koje nas pritišću, nama je samo ostati vjeran i izdržati. Istina,  nije to uvijek lako, ali da prostite,  zar nije u zalogu – vječnost?  Zamislite da nam netko s potpunom sigurnošću obeća da ćemo nakon dvadeset godina teškog i mukotrpnog života dobiti deset  milijuna eura,  te ćemo ostatak života proživjeti u blagostanju. Zar ne bismo isto odmah potpisali?  I svaki dan tegoba u srcu bili radosni govoreći, evo,  imam još izdržati radi sve one silne radosti koja je preda mnom. Dragi naši prijatelji,  nije li zalog vječnog života mnogo više i od stotinu godina u blagostanju ovdje gdje jesmo? Jesmo li uopće svjesni navedenoga? 

Učitelj i nas danas zove,  koliko god bilo teško,  da moramo ostati ljudi nade. Kršćani se nikada ne prepuštaju beznađu. Oni koji Boga poznaju ne mogu biti tužni i zabrinuti, puni tjeskobe. Mi svom Bogu vjerujemo.  I znamo da On sinove i kćeri svoje nikada ne ostavlja. I s pouzdanjem primamo ono što nam život nosi jer znamo da je tolika silna punina radosti tamo s druge strane vrata smrti. 

Živimo stoga ovaj život,  kao naš dar onome koji nam ga je dao. I ne očajavajmo,  kao što reče poznati libanonski pjesnik Gibran, koliko god žalost raskopava vaše biće, to je zato da u nj radosti može više stati. 

Marin Miletić