Palijativna skrb je zadnje što možemo dati za dostojanstvo čovjeka

„Palijativna skrb iz perspektive odnosa liječnik – bolesnik – svećenik“ naziv je tribine koja je u Nadbiskupskom domu u Rijeci održana u četvrtak, 6. veljače u povodu obilježavanja 22. Svjetskog dana bolesnika. Organizatori događaja bili su: Riječka nadbiskupija, KBC Rijeka, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Dom zdravlja PGŽ, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ, Medicinska škola Rijeka i uz pokroviteljstvo Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.

„Lijek za rak je – ljudskost!“, istaknula je prim. dr. sc. Ira Pavlović Ružić koja iza sebe ima tridesetogodišnje iskustvo rada na Klinici za radioterapiju i onkologiju riječkog KBC-a i dvadesetogodišnje iskustvo volontiranja u Ligi protiv rada PGŽ. U svom izlaganju upoznala je okupljene o palijativnoj skrbi gdje je istaknula kako je cilj iste poboljšanje kvalitete života, ali i upozorila da onkološki bolesnici kada osjete da su svi načini liječenja iscrpljeni, žele otići kući. „Ne žele umrijeti u ‘anonimnom’ krevetu bez obzira o skrbi i toplini osoblja koji se brinu o tom pacijentu.“ Naglasila je kako se bolesnik nikada ne smije osjećati otpisanim te da je komunikacija od neizmjerne važnosti. „Treba pripremiti bolesnika za ‘prijelaz’, razgovarati u obitelji ali i sa specijaliziranim centrima u kojima se mogu dobiti potrebne informacije. Palijativna skrb je zadnje što možemo dati za dostojanstvo čovjeka.“, poručila je Pavlović Ružić.

O prvoj godini rada riječkog Hospicija „Marija Krucifiksa Kozulić“ okupljene je upoznala Larisa Miletić, bacc. med. teh. Istaknula je duhovnu komponentu koja je individualna i sa svakim pacijentom povezana s njegovim pozitivnim prihičkim i fizičkim stanjem. Svi vjernici su sakramentalno provođeni (ispovijed i bolesničko pomazanje), a na raspolaganju su duhovni razgovori s obiteljima kao i mjesečne mise za sve preminule.

Kratki teološki prikaz shvaćanja bolesti, uzroka i metode liječenja u Bibliji dao je bolnički kapelan fra Žarko Lučić. Bolest i patnja neizostavan su dio Starog i Novog Zavjeta, ali Stari Zavjet ne poznaje dobrovoljnu patnju dok Novi Zavjet patnju poznaje kao suobličenje s Isusovom patnjom. „Stari Zavjet bolest shvaća kao stanje nemoći, ograničeno na vidljivo i iskustveno, neposlušnost i grijeh se vide kao izvor bolesti i patnje. U Novom Zavjetu Isusov život u službi je čovjeka i njegovo suosjećanje s bolesnicima nije ograničeno samo na tjelesno, nego i duševno. Za ozdravljenje Isus traži vjeru!“, poručio je fra Žarko. U nastavku je istaknuo kako Isusu ne postoji vremensko ograničenje liječenja i da je uvijek potrebno čovjeku pomagati.

U raspravi koja je uslijedila istaknula je dobra suradnja tri mobilna palijativna tima koje su osnovali Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija, s riječkim hospicijem. Također, riječki nadbiskup Ivan Devčić istaknuo je kako je Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ jako povezan s obiteljima pacijenata kojima su na raspolaganju ležajevi i gostinjske sobe tijekom boravka njihovog člana obitelji u hospiciju kao i posjeti koji su dopušteni 24 sata. Riječki nadbiskup zahvalio je svima na nesebičnom radu s pacijentima u termalnoj fazi, ali i istaknuo sinergiju Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije i Riječke nadbiskupije zahvaljujući kojoj je prvi hospicij u Hrvatskoj otvoren i danas primjer mnogim gradovima.