Ono što smo spremni Bogu žrtvovati, to posjedujemo!
Kategorija:
Vijesti

U povodu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja te godišnje proslave Gospe Lurdske u vrtu samostana Presvetog Srca Isusova na Pomeriju u Rijeci generalni vikar Šibenske biskupije Marinko Mlakić predvodio je u utorak, 5. kolovoza svečano misno slavlje. Ovom prigodom obilježena je 103. godišnjica kako je u znak zahvalnosti za čudotvorno ozdravljenje službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić  u vrtu samostana dala izgraditi spilju Gospe Lurdske koja i danas tamo stoji.

Generalni vikar Šibenske biskupije u svojoj propovijedi naglasak je stavio na značenje zahvalnosti i poslušnosti. Polazište zahvalnosti je u životu kao Božjem daru. Zahvalnost ima čudesnu moć i čini pretvorbu, stvara novu vrijednost koja nam danas treba više no ikad, rekao je mons. Mlakić. Isus je na posljednjoj večeri uzeo kruh i zahvalio i po toj zahvali on je postao naš život vječni. Govoreći o Isusovom umnažanju riba i kruha, istaknuo je da se taj čin nije dogodio izgovarajući magične, nego riječi zahvale. „Kada smo zahvalni Bogu na onome što imamo, tada nam je to dovoljno za život. Snaga zahvalnosti najviše se očituje u patnji kada križ postane sredstvo spasenja.“

S druge strane, nezahvalnost čovjeku nosi okus gorčine i nezahvalnost čovjeka zarobljava na što upozorava sv. Pavao: “Jer premda upoznaše Boga, neiskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego islapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.” “Rim 1, 18-21). Mons. Mlakić je u nastavku istaknuo nezahvalan čovjek misli samo na sebe i zatvara se u vlastiti svijet dopadnosti. Kršćanima je sveta misa znak zahvalnosti, no mali postotak ide redovno na misu te možemo reći da su kršćani postali nezahvalni što je uzrok mnogih današnjih nedaća, upozorio je.

Potrebno je uzeti ono što imamo, uprijeti pogled u Nebo i zahvaliti Bogu. Zahvalna žrtva nas jedina približava Bogu, reko je mons. Mlakić i kao primjer naveo Abrahama koji je bio spreman žrtvovati sina. „Ono što smo spremni Bogu žrtvovati, to posjedujemo. Ukoliko nešto nismo spremni Bogu žrtvovati, tada to posjeduje nas.“ Dodao je kako uz zahvalnost je važna poslušnost Stvoritelju po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju čiji ‘neka mi bude’ je najsjajniji primjer te poslušnosti. U toj poslušnosti odgajala je Isusa i radi takve poslušnosti Bog ga je uzvisio i dao mu ‘ime nad svakim imenom’, zaključio je mons. Mlakić.

Riječka Majka znak zahvalnosti dala izgraditi špilju Gospe Lurdske

Zavjetna špilja Gospe Lurdske koja se nalazi u vrtu Samostana  Presvetog Srca Isusova, a od 2006. i Učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić, izgrađena je u znak zahvalnosti za potpuno ozdravljenje službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić 5. kolovoza 1911. godine, otkrila je postulatorica kauze, s. Dobroslava Mlakić. Dodala je kako špilja spada među najstarije špilje Gospe Lurdske  u našoj domovini u Hrvatskoj i Bosni  i Hercegovini.

“Majka Utemeljiteljica  je inače bila veoma krhka zdravlja i pobolijevala je čitava života, a teško je bila bolesna gotovo dvije godine od travnja  1908. do rujna 1909. godine. Nakon velikih napora oko Zavoda i brige za brojnu siromašnu djecu, Utemeljiteljica je  pisala jednom svom duhovniku: ‘Zbog preopterećenosti i problema bila sam bolesna…’ Liječena je u Udinama u Italiji i kasnije se  nalazi tri zapisa da je potpuno ozdravila.“

Prvi kip Majke Božje Lurdske Marija Krucifiksa Kozulić dobila je  3. svibnja 1903. od grofice Gotazenske i postavila ga u malu kućnu kapelu. Kip je blagoslovio o. Bernardin Škrivanić, kapucinski provincijal, koji je također bio veliki štovatelj Gospe Lurdske i koji je 1904. počeo graditi velebnu crkvu Gospe Lurdske u Rijeci. „Kad je Majka Utemeljiteljica gradila drugu zgradu Zavoda- sirotišta u Rijeci,  a gradilište bi ponekad zastajalo zbog nedostatka financija, ona bi pak onda  s vjerom i ufanjem u zagovor Majke Božje, organizirala procesiju s kipom Gospe Lurdske po gradilištu uz molitvu i pjesmu i „pomoć je stizala s neba  iznad svakog očekivanja i gradnja se nastavljala“.

Na sve blagdane Majke Božje u crkvenoj godini i redovito na početku i na kraju mjeseca svibnja,  nakon sv. mise u zavodskoj kapeli,  odvijala se je procesija s kipom  Majke Božje , koji su nosile djevojke od kapele do špilje Gospe Lurdske i natrag u kapelu. Za vrijeme procesije pjevale su se  litanije Majke Božje, molila se krunicu pred špiljom, a procesija je završavala   pjesmom  Gospi Lurdskoj, istaknula je s. Dobroslava. Dodala je da se blagdan Gospe Lurdske svake  godine svečano slavio u Zavodu, uz trodnevnu duhovnu pripremu.  Na sam blagdan tradicionalno su se izmjenjivale sestre i djevojčice svakih pola sata pred špiljom  i  obavljale  „molitvenu stražu“ ili  bdijenje, a kasnije su se taj dan pred zavjetnm Gospinom špiljom okupljali  po cijeli dan  brojni  vjernici iz grada.

 

„Dana 17. veljače 1908. u kapelici Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena 50. obljetnica lurdskih ukazanja i  obavljen je čin posvete Majci Božjoj. Godine 1910. kad su se riječki hodočasnici vratili sa svojeg trećeg hodočašća iz Lurda, čiji je organizator bio glasoviti riječki kapucin fra  Bernardin Škrivanić, slavili su 4. studenoga iste godine zahvalnu svetu misu u zavodskoj kapeli.“, poručila je s. Dobroslava.

 

Skip to content