Nemojmo i mi danas birati radije barabu nego li Isusa

Cvjetnica ili Muka Gospodnja. Ulazimo u Veliki tjedan. Toliko nam snažnih poruka danas govori Učitelj kroz ovo evanđelje. Možda je najbolje da sami danas nekoliko puta pročitamo u miru i tišini današnje evanđelje (Mt 26,14 – 27,66) i razmislimo što nam to Bog govori. Koliko puta smo se sami našli u ulozi naroda, razdragane mase koja je oduševljeno klicala Isusu? No, isto tako, vjerojatno ta ista rulja je samo nekoliko dana kasnije Isusu vikala: “raspni ga, raspni ga.” Jesmo li mi Isusu vjerni uvijek, trudimo li se svoju vjeru svjedočiti neovisno je li to zgodno ili nije, imamo li sve uvjete za navedeno ili nemamo, je li nam društvo tome otvoreno ili pak nije, kolege na poslu, u školi, na fakultetu, u vlastitoj obitelji. Spadamo li i mi među one koji će možda u skrovitosti vlastita srca Isusu tepati, ali ćemo ga isto tako olako zatajiti čim nas dovedu pred svjetla ovoga svijeta. I kakva je to ljubav koja je ljubav samo dok je sve u redu, samo dok nam ide “sve po planu”, samo dok nam posao ide dobro, a ljudi koji nas okružju iskazuju nam hvalu. No, čim budemo dovedeni u iznimne i zahtjevne situacije, čim smo u teškoći, bolesti, trpljenju, pretvaramo li se i mi u onu svetopisamsku rulju zločinačku, kako psalmist govori, koja je Isusa okružila i nedugo zatim i izdala?

Biramo li i mi danas radije barabe ovoga svijeta, nego da budemo Isusu vjerni? Jesmo li i mi sami svoju savjest umrtvili, pretvorivši ju u bljutavu bezličnu masu koja više nema osjeta za glas Božji? Jesmo li i mi Isusu okrenuli leđa pustivši ga razularenoj masi – nerijetko nas samih – puštajući u dušu svoju barabe tame kojima se lako predajemo? I koliko smo puta mi izdali Isusa za mnogo manje od 30 bijednih novčića? Koliko smo puta mi ti koji druge osuđuju, a sami smo mnogo prljaviji? 

Mnogo je pitanja braćo i sestre koje i nama Cvjetnica danas postavlja. Imamo li hrabrosti na trenutak zastati i pogledati sami sebi u – oči. 

Marin Miletić

Skip to content