Kristov zakon ljubavi od nas zahtjeva žrtvovanje za bližnjega

U povodu Katehetskog dana i uoči početka nove školske i katehetske godine riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u nedjelju, 31. kolovoza svečano misno slavlje u riječkoj katedrali sv. Vida. Tom prigodom svećenicima, vjeručiteljima, vjeroučiteljicama i odgajateljicama u vjeri  podijelio je kanonske mandate za rad u školi i predškolskim ustanovama.

Podsjećajući na Isusove riječi učenicima da pođu i naučavaju ono čemu ih je Isus naučio, istaknuo je da svatko tko u Crkvi vrši učiteljsku službu mora za to primiti mandat od onih kojima je Gospodin povjerio voditi njegovu Crkvu i bdijeti nad naukom koji je on predao, kao što su mandat ili poslanje neposredno od Isusa primili njegovi prvi učenici kad im je rekao: ‘Pođite…i učinite..’. „Oni kojima se povjerava služba poučavanja, imaju dužnost ne samo trajno se usavršavati u spoznaji Kristova nauka, nego ga i životom usvajati u smislu da u skladu s njime žive i djeluju. U protivnom izlažu se istoj kritici koju je Isus često upućivao pismoznancima i farizejima: ‘Govore, a ne čine’ (Mt 23,3)“

Nadbiskup im je osobito poručio da ne smiju biti samo učitelji vjere, nego i učenici koji se trajno trude od Isusa učiti kako bi druge po istini mogli poučavati.  To se postiže svakodnevnim drugovanjem s Božjom riječi, ne samo u racionalnom i teoretskom smislu, nego i meditativnom i molitvenom, poručio je. Podsjetio je na pastoralnu smjernicu „Na svetost pozvani“ u kojoj biskupi ističu ako život onih koji propovijedaju i katehiziraju nije u skladu s onim što vjeruju i govore, propovijedi i kateheze tada ne daju rezultate. „Svjesni toga, posebno smo zahvalni Bogu za mnoge navjestitelje i vjeroučitelje koji sami nastoje živjeti ono što propovijedaju i poučavaju. Djeca i mladi znaju prepoznati takva nastojanja i sami ih slijediti.“ (br.32)

Na žalost, postoje i oni koji se u svojoj službi ne ravnaju po Kristovu zakonu ljubavi koji od nas zahtjeva da budemo spremni žrtvovati se kako bismo drugima pomogli, npr. odričući se kojeg sata da bi netko drugi mogao također nešto zaraditi za život, upozorio je nadbiskup Devčić. „Kako onda možemo biti svjedoci onoga koji je za svoju braću i sestre iz ljubavi i solidarnosti predao samoga sebe? Kako se možemo pomiriti s činjenicom da će takvo ponašanje mnoge udaljiti od Krista? Ako se tako ponašamo, kakvog smisla ima uopće naša služba, osim što je zlorabimo za vlastitu korist?“

Potaknuo je vjeroučitelje, vjeroučiteljice, svećenike i odgajatelje u vjeri na promišljanje o svjedočanstvu u svakodnevnom životu, osobito u radnoj okolini, u školama i zbornicama. Svjesni činjenice kako su nerijetko vjeroučitelji predmet podsmjeha i omalovažavanja, čak i od strane roditelja koji vjeronauk ne shvaćaju ozbiljno, poručio im je da utjehu pronađu u Isusu koji je slično proživljavao. „On nam je također rekao da učenik ne može biti iznad učitelja, što znači da mora s njime dijeliti istu sudbinu. Samo da podsmjeh i omalovažavanje ne budu posljedica našeg nerada, nestručnosti i vjerničke nedosljednosti.“, zaključio je nadbiskup Devčić.