Jesmo li i mi stranci koji Isusa ne prepoznaju?

 

razmišljanje nad 3. vazmenom nedjeljom

Jesmo li i mi stranci koji ne prepoznaju?

Današnje evanđelje nam govori o ukazanju Isusovom učenicima na putu u Emaus (Lk, 24, 35-48). Dvojica učenika su putovali u Emaus raspravljajući o onome što se dogodilo. Nisu ni zamijetili, a Isus im se priključi u hodu. Evanđelje nam govori kako bijahu “snuždeni”, tužni, razočarani i na pitanje Učiteljevo o čemu razgovaraju, jedan od te dvojice učenika, Kleofa, Isusu postavi pitanje zar je on jedini stranac u zemlji koji ne zna što se dogodilo tih dana. Isus ovdje kao da prihvaća igru, Deus ludens, pa ih odluči pustiti da govore te ih zapita: “Što to?” Nakon što su mu učenici ispričali događaj osude, raspeća i smrti, izrekoše: “A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela.” Isus im tada nastavi tumačiti Pismo, sve od Mojsija i svih proroka…” Kada su se približili odredištu, Isus je htio dalje, no učenici navaljivahu “ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku.” Isus ostade, te ga na posljetku učenici prepoznaše po lomljenju kruha.

I mi danas u našem životnom hodu prema vječnom Emausu, kao da ne prepoznajemo uskrsloga Gospodina koji nam je toliko puta prišao. I mi danas, unatoč tome što s potpunim pouzdanjem znamo da nakon ovoga života dolazimo u vječno Kraljevstvo, dopuštamo sebi biti snuždenima, razočaranima, katkada i očajnima. Iako smrti nema, smrt nas brine, iako kraja nema, kraja se bojimo, iako je tama vječno pobijeđena, dopuštamo u to sebi sumnjati. Kao da Učitelj i nama danas govori: “O bezumnici i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili.”

Isus je Emanuel, Bog s nama, On je onaj koji dolazi čovjeku, koji s nama hoda, koji je tu uz nas i za nas. Naš Gospodin je onaj koji srca uplašena čini srcima radosnima, Učitelj je onaj koji beznađe pretvara u nadu, tugu u radost, strah u mir. To može samo Isus. Nikakvi gurui ovoga svijeta, nikakve new age učitelji, nikakvi lažni proroci koji na boli i tuzi ljudi ovoga vremena zarađuju novac. Jedino Bog liječi srca slomljena, jedino preko Isusa dolazimo u vječni Grad. Nemojmo i mi biti stranci u našoj zemlji koji živoga Boga ne prepoznaju, a hitaju ka onima koji ih od pravoga Boga – udaljuju.

Marin Miletić