Ivan Pavao II. na Misi za obitelj

Propovijed pape Ivana Pavla II. na Misi za obitelji, Rijeka, 8.6.2003.

1. Zadnjih dana svojega zemaljskog života Isus je svojim učenicima obećao dar Duha Svetoga kao svoju najistinskiju baštinu, nastavak same njegove nazočnosti (usp. Iv 14, 16-17). Upravo naviješteni ulomak Evanđelja omogućio nam je da ponovno doživimo trenutak u koji je to obećanje postalo stvarnost: Uskrsli uđe u dvoranu Posljednje večere, pozdravi svoje učenike i dahne u njih te im reče: “Primite Duha Svetoga” (Iv 20, 22). Pedesetnica, opisana u Djelima apostolskim, jest događaj, koji je – pedeset dana kasnije – očitovao i svima priopćio dar, što ga je Isus dao svojima na sam dan Vazma. Kristova je Crkva uvijek, tako rekuć, u prigodi Pedesetnice. Neprestano je sabrana u dvorani Posljednje večere, gdje moli, i istodobno se, nošena jakim vjetrom Duha, nalazi na putovima svijeta, gdje navješćuje. Crkva neprestano ostaje mlada i živa, jedna, sveta, katolička, apostolska, jer Duh neprestano silazi na nju kako bi je podsjećao na sve ono što joj je njezin Gospodin govorio (usp. Iv 14, 25) i uvodio je u svu istinu (usp. Iv 16, 13).

2. Želim danas posebnom ljubavlju pozdraviti dio Crkve, koja hodočasti u zemlji Hrvatskoj, koja je ovdje okupljena oko svojih pastira i koju u njezinu bogatstvu i raznolikosti predstavljaju vjernici pristigli iz raznih krajeva države. Pozdravljam riječkoga nadbiskupa Ivana Devčića, koji me je primio u ime svih vas, i nadbiskupa u miru Josipa Pavlišića, koji je sa mnom bio nazočan na Drugome vatikanskom saboru: s njim zajedno zahvaljujem Bogu za šezdeset i petu obljetnicu njegova svećeničkoga ređenja, što ju je proslavio u travnju. Poseban pak pozdrav želim uputiti predsjedniku Biskupske konferencije, zagrebačkomu nadbiskupu Josipu Bozaniću, i svim hrvatskim biskupima te gospodi kardinalima i biskupima, koji su došli iz drugih zemalja. S poštovanjem pozdravljam gospodina Predsjednika Republike i ostale građanske i vojne vlasti, kojima zahvaljujem za nazočnost i za dragocjenu pomoć, što su je dali u pripravi i ostvarenju ovoga mojeg trećeg apostolskog putovanja u Hrvatsku. Na poseban način pozdravljam brojne obitelji, koje su došle ovamo u ovaj njima posvećen dan. Vi ste posebno velika vrijednost za građansko društvo i za Crkvu, jer su “ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva” (Familiaris consortio, 1).

3. Nalazimo se podno brijega na kojemu leži trsatsko svetište, gdje je – prema pobožnoj predaji – neko vrijeme stajao dom Djevice Marije. Drago sjećanje na život Isusa, Marije i Josipa u Nazaretu doziva nam u pamet skromnu i jednostavnu ljepotu te sveti i nepovrjedivi biljeg kršćanske obitelji. Motreći Mariju i Josipa, koji prikazuju Dijete u Hramu ili idu na hodočašće u Jeruzalem, kršćanski se roditelji mogu prepoznati dok sa svojom djecom sudjeluju u nedjeljnoj Euharistiji ili dok se sabiru na molitvu u svojemu domu. Drago mi je s tim u svezi dozvati u sjećanje program, što su ga vaši biskupi prije više godina uputili iz Nina: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi Misu”. Da bi se to moglo ostvarivati, vrlo je važno poštivati svetost blagdanskoga dana, što članovima obitelji omogućuje da se ponovno nađu zajedno i da Bogu zajedno iskažu dužno štovanje. Obitelj danas, također i u Hrvatskoj, traži povlaštenu pozornost i jasne mjere, koje će promicati i štititi njezin ustroj, razvoj i stalnost. Mislim, između ostaloga, na ozbiljno pitanje stambenoga prostora i na pitanje zaposlenosti. Ne smije se zaboraviti da se preko pomoći pružene obitelji pridonosi također rješavanju drugih velikih teškoća, kao što su – na primjer – skrb za bolesnike i starije osobe, način kako spriječiti širidbu kriminala i kako naći ustuk upotrjebi droge.

4. Vi se pak, kršćanske obitelji, ne ustručavajte – posebno svjedočeći načinom vlastitoga života – predlagati istinski Božji naum s obitelji kao zajednicom života utemeljena na ženidbi, to jest na postojanome i vjernome zajedništvo muškarca i žene, međusobno vezanima javno očitovanom i priznatom svezom. Na vama je da na sebe preuzmete odgovornost ljudskoga i kršćanskoga odgoja svoje djece, koristeći se također pomoći odgojnih stručnjaka te ozbiljnih i dobro pripravljenih vjeroučitelja. Ovdje se, u gradu Rijeci, kao zaštitnik štuje sveti Vid, mladić, koji se nije ustručavao položiti vlastiti život kako bi očuvao svoju vjernost Kristu u kojoj su ga bili poučili njegovi sveti roditelji Modest i Krescencija. I vi, poput njih, pomažite svojoj djeci da idu u susret Isusu, kako bi ga bolje upoznala i slijedila posred kušnji kojima su izložena na putu, što vodi k pravoj radosti. Ne umarajte se u ispunjenju svoje roditeljske službe, ponavljajući pri tome zaziv, što ga Riječani već sedam stoljeća s pouzdanjem upravljaju čudotvornomu križu štovanu u riječkoj prvostolnici: “Pomogao nam sveti Križ svetoga Vida!”

5. Današnje je društvo dramatično rascjepkano i podijeljeno. Upravo je zato i tako očajno nezadovoljno. Ali kršćanin se ne miri s umorom i samim tijekom zbivanja. Budite narod nade! Budite narod koji moli: “Od sva četiri vjetra dođi, Duše, i dahni u ova trupla da ožive” (Ez 37, 9). Budite narod koji vjeruje u Riječ, koju nam je dao Bog i koja se je ostvarila u Kristu: “I Duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim” (Ez 37, 14). Kristova je želja da u Njemu svi budu jedno, kako bi u svima prebivala punina njegove radosti (usp. Iv 15, 11; 17, 13). Ovu svoju želju On i danas očituje za Crkvu, koja smo mi sami osobno. Zbog toga je On, zajedno s Ocem, poslao Duha Svetoga. A Duh neumorno djeluje kako bi uklonio svaku raspršenost i ponovno sastavio svaku raskomadanost.

6. Sveti nas Pavao podsjeća da je “plod Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5, 22-23). Ove darove Duha Svetoga danas Papa ište za sve kršćanske supružnike u Hrvatskoj, kako bi svojim uzajamnim darivanjem, u vjernosti ženidbenim obećanjima i u služenju stvari Evanđelja, mogle u svijetu biti znak ljubavi Boga prema čovječanstvu. Ove darove ište Papa za sve vas, koji sudjelujete u ovome slavlju i koji ovdje ponovno potvrđujete da ćete se zalagati u svjedodžbi za Krista i njegovo Evanđelje. “Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika i u njima užezi oganj svoje ljubavi” (Pjesma prije Evanđelja). Dođi, Duše Sveti! Amen.