Imati potpuno pouzdanje u Boga

Župa sv. Romualda i Svih Svetih proslavila je u subotu 1. studenog župni blagdan. Svečano misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić.

U prigodnoj propovijedi istaknuo je kako je svim svecima zajedničko pripadnost Bogu, jer svima je na čelu njegov pečat, pečat Boga života. „To nas podsjeća na obred krštenja kada krstitelj krštenika znamenuje znakom križa, odnosno na obred krizme u kojem krizmatelj na čelo krizmanika čini znak križa i pritom govori: ‘Primi pečat dara Duha Svetoga’. To je taj pečat kojim Bog potvrđuje da smo njegova svojina nad kojom on bdije i čuva je za sebe.“

Bog ne pravi razlike među ljudima i želi da mu svi pripadaju. U tom smislu i mnoštvo svetih je ujedno veoma raznoliko i šaroliko mnoštvo sabrano iz svih naroda i plemena, rekao je nadbiskup. Dodao je kako ih obilježava bijela haljina u koju su svi obučeni, a koja nas podsjeća na krštenje kada u znak duhovne čistoće i novog života krštenik biva u bijelo zaodjenut. Također, krsna voda nije obična voda nego Krv Jaganjca. Bjelina i novi život plod su Kristove žrtve kojoj se krštenici pridružuju sa zadaćom da svojim trpljenjem i mukom ‘u svom tijelu nadopunjuju što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu’ (Kol 1,24), rekao je nadbiskup Devčić.

Sveci su borci koji su uz mnogo muke i trpljenja izvojevali pobjedu. Zato svaki u ruci drži palmu, znak pobjede i mučeništva. Ali ima još više onih koji su na drugačiji način postali mučenicima. To su postali živeći i svjedočeći svoju vjeru u svakodnevnom životu, poručio je propovjednik. Dodao je kako se među Božje izabranike ne možemo ubrojiti bez zauzetijeg življenja u skladu s evanđeljem, bez žrtve i odricanja, uključujući i žrtvu vlastitog života ako se netko u tako ekstremnoj situaciji nađe. „Dakako, ni svakodnevno življenje u skladu s vjerom, ni podnošenje najveće žrtve radi vjernosti Kristu, ne bi bilo moguće ako nas ne bi jačala Božja milost.“

U nastavku je podsjetio na riječi sv. Mateja o blaženstvima i o tome što je potrebno činiti i kako živjeti da bismo već sada participirali u blaženstvu svetih i na kraju ga ovozemaljskog života u punini uživali. On govori o više blaženstava, ali sva se svode na neki način na prvo koje u Lukinom evanđelju glasi: „Blago vama, siromasima: vaše je Kraljevstvo Božje!“ (Lk 6,20), a kod Mateja je: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,3) Siromaštvo duhom znači puno više on nenavezanosti na materijalna dobra i zemaljske vrijednosti. Onaj čovjek koji svoju sigurnost stavlja u Boga, u njegovu očinsku ljubav, on je ‘siromašan duhom’. Zbog toga je ‘siromaštvo duhom’ više religiozna nego socijalna ili moralna kategorija i kao takvo je upravo ono što treba karakterizirati svakog kršćanina, a time i svakog sveca.“ Potpuno pouzdanje u Boga i temeljenje svoje sigurnosti ne na materijalnom i svjetovnom prestižu, nego na Božjim obećanjima i njegovoj vjernosti ne bi bilo moguće kad nam Bog ne bi dolazio u susret. Zato smijemo i moramo svoje pouzdanje stavljati u Boga i njemu služiti, poručio je nadbiskup.

Onaj koji je u nutarnjoj raspoloživosti i pouzdanju otvoren Bogu, već sada živi i kuša onu ljubav i nadu koju sveci u nebu uživaju u svoj punini. Zbog toga nas Crkva ne prestaje poticati da ustrajemo na putu svetosti, zaključio je. Po završetku misnoga slavlja u zajedništvu s rektorom Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ mons. Sanjinom Francetićem, župnikom vlč. Josipom Kolegom i bogoslovima, riječki nadbiskup predvodio je molitvu  na svećeničkoj grobnici za pokojne svećenike. Također, posjetio je grobove redovnika i redovnica koji počivaju na groblju Kozala i tamo se pomolio.