Fra Ilija Barišić, hrvatski misionar u DR Kongu

Hrvatski misionar u DR Kongu, fra Ilija Barišić, posjetio je nedavno Rijeku i susreo se s riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem. U povodu Svjetskog dana misija razgovarali smo sa fra Ilijom o njegovom misionarskom putu, stanju u ovoj afričkoj zemlji te potrebama novoosnovane misije u DR Kongu.

Po krštenju smo svi misionari, a na poseban način su to redovnici i redovnice. Kada se u Vama rodila želja za odlaskom u misije?

Moja misionarska priča započela je prije mog svećeničkog ređenja. Studirao sam u Firenci i tamo upoznao studente iz Konga. Oni su nam priređivali predstave i često nam pričali o svojoj zemlji te sam preko njih upoznao kulturu Konga i potreba Crkve u Kongu. Kada  sam zaređen za đakona poslao sam molbu da mi se dopusti otići u misije u Kongo što mi je odobreno, ali tek nakon što odradim dvije godine u  Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima kojoj pripadam. Provincija je 1985. osnovali novu provinciju u Kongu i od tada sam tamo.

Franjevaštvo se brzo ukorijenilo u Kongu, a Vaša provincija za zaštitnika ima sv. Benedikta afrikanca. Tko je bio sv. Benedikt afrikanac?

 On je bio prvi tamnoputi franjevac proglašen svecem u Katoličkoj crkvi. Njegovi roditelji bili su prodani u roblje na Siciliju.  U početku nisu htjeli imati djece jer nisu htjeli ‘rađati robove’, no njihov gospodar im je obećao, ukoliko se odluče osnovati obitelj, da će im djecu osloboditi. Zato su se odlučili osnovati obitelj  prvo dijete je bio Benedikt koji je kasnije postao franjevac i svetac.

Djelujete u biskupiji Butembo-Beni koja se nalazi u tzv. crvenoj zoni Konga, istočnom dijelu zemlje uz granicu s Ruandom i Ugandom. S obzirom na rat u Ruandi koji se osjetio i u Kongu, je li područje danas  sigurno za misionare?

U vihoru rata koji je započeo 1994. u Ruandi, pa se preselio u Kongo, ratne posljedice se neprestano osjećaju, a najveća je nesigurnost. Puno je vojnih frakcija i ne zna im se tko im zapovijeda i koja im je uloga. Svaki trgovac i političar imaju svoju vojsku i policiju, a ta vojska živi od pljačke. Još uvijek se osjeti velika nesigurnost u istočnom dijelu Konga, uz granicu s Ruandom i Ugandom gdje su još uvijek smještene izbjeglice i vojnici iz Ruande, iz plemena Hutu koji uzrokuju nemire i pljačkaju. Posadite grah, oni ga oberu ili krumpir odnesu tako da i takvi vidovi pljački postaje uzrokom nemira. Veliki problem su djeca vojnici te djevojčice koje odrasli vojnici otimaju. Imali smo osnovnu školu na periferiji šume. Jednog dana sva djeca su odvedena u šumu, djevojčice da postanu žene vojnicima,  a dječake su regrutirali u vojnike. Sve se to događa u istočnom dijelu Konga i svemu tome treba dodati silovanja, bolesti i ljude koji su neprekidno pod stresom.

Sigurnost se ne može jamčiti misionarima i volonterima na istoku zemlje, no to nije slika cijele države, rekao je tijekom posjeta Rijeci Vaš biskup Sikuli Paluku Melchisedec.  Vi ste jedini hrvatski misionar u biskupiji Butembo-Beni. Ima li hrvatskih misionara i misionarki u drugim dijelovima DR Konga?

Ima, ali druga hrvatska misija u pokrajini Katanga udaljena je od mene 2.500 kilometara, a nešto bliže nalazi se misija franjevki Krista Kralja u biskupiji Bukavu od koje sam udaljen oko 500 kilometara.

Dobra vijest je da ste osnovali novu misiju. Uoči obilježavanja Svjetskog dana misija, što biste istaknuli kao najveću potrebu misija u DR Kongu?

Mi smo prije dvije godine, kada smo proslavljali jubilarnu godinu sv. Klare, otvorili novu misiju povjerenu franjevcima. Nova misija znači da moramo krenuti ispočetka. Potrebno je sagraditi crkvu, dvorane, kuću, ali najveći prioritet nam je srednja škola koja ne postoji u cijeloj misiji i potrebne su donacije za njenu izgradnju. Pomaže nam provincija sv. Jeronima i dobročinitelji te se nadamo kako će se ovaj mjesec krenuti u izgradnju škole. Također, nastavljamo s programom kumstava kojima se pomaže školovanju djece i mladih. Školovanje je dostupno bogatašima, trgovcima i političarima, dok roditelji djece sa sela ne mogu platiti obrazovanje svoga djeteta. Tu su i brojna siročad koje se bez pomoći dobrih ljudi ne može školovati. Stoga je pokrenut projekt kumstava te jedan kum za dijete u osnovnoj školi pomaže godišnje s 50 eura, srednjoškolcu se uplaćuje 100 eura, a ukoliko netko želi biti kum studentu tada je godišnja uplata 300 eura. Na taj način omogućavamo djeci iz siromašnih obitelji te siročadi da se školuju što je i jedna od osnovnih zadaća naše misije. Što se tiče akcije MIVA, nismo nikada dobili vozilo, ali nam je jedan dobročinitelj, subrat svećenik, prije tri godine pomogao nabaviti jedno vozilo.

Djelujete u župi Kimbulu. Kakav je život župe?

U župi Kimbulu svakog mjeseca krsti se oko 200 djece, a krizmanika je oko 2000. Vjernici s radošću sudjeluju na misnim slavljima koja ponekad traju dva do tri sata. Biskupija ima oko 13.000 katolika i svake nedjelje vjernici se u crkvama okupljaju na molitvu za duhovna zvanja. Crkva brine o siromašnima, obrazovanju i zdravstvu jer država ne pruža nikakvu financijsku podršku. Katoličkoj crkvi i Caritasu prepuštena je briga za školovanje djece, zdravlju građana i briga za siromašne.

Fra Ilija Barišiću, hvala Vam na razgovoru.

Hvala Vama. Na kraju želim poručiti da molimo da svi zajedno rastemo u vjeri i vjeru svjedočimo. Svi smo misionari. Nije misionar samo onaj koji ide u daleku Afriku,nego svaki vjernik koji je povezan s Bogom i koji Boga nosi. Takav vjernik može Boga nositi drugima i druge privoditi Bogu.

Skip to content