Đavlovo razotkrivanje

Kušnja u pustinji

Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.«A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.«Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen. «Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.«Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi! «Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. Mk 4, 1-11

Dragi prijatelji,  na prvu korizmenu nedjelju imamo predivna čitanja Svetog Pisma. U prvom čitanju slušamo o prvom čovjekovu padu. Prvi čovjek je pao na zavodljivost grijeha,  ta slika jabuke koja je zamamna za oči,  poželjna za mudrost je prava slika grijeha. Mnogi vjernici nikada ne bi griješili kada bi znali učinak grijeha na njihovu besmrtnu dušu. No,  đavao je vrlo inteligentan,  on govori ženi i muškarcu tada,  kao i danas,  ono što im godi ušima,  ne bi li ih naveo na grijeh. Kada je jabuka grijeha zagrižena,  oči se otvaraju i čovjek spoznaje da je pao. Tako je i s nama, iako točno znamo što se smije,  a što duši našoj ne koristi,  isto nas ne priječi izabrati katkada Bogu neposluh,  a neposluh Bogu uvijek vodi u stanje koje ne poznaje radost i mir. 

Evanđelje nam pokazuje kako to đavao,  pali anđeo,  Zli,  sotona,  napasnik,  uspijeva čovjeka prevariti. Čitamo kako Duh odvodi Isusa u pustinju. Dakle,  Duh Sveti vodi Sina pripremiti se prije njegova javna djelovanja. Evo,  kolika je važna priprema za ikakvo djelovanje. Isus je postio četrdeset dana pripremajući svoj duh i tijelo za spasenjski put trpljenja. Nama je teško jedan dan postiti,  da prostite. Isus ogladnjevši bijaše kušan. Đavao traži od Isusa da kamenje pretvori u kruh. Đavao čovjeka gleda kroz prizmu materije,  materijalnosti, tjelesnosti. Đavao kaze: tijelo je važno. Ono je smisao. A Isus uzvraća,  ne živi čovjek samo o kruhu,  nego i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Isus kaže kako tijelo jest važno,  ali je besmrtna duša mnogo važnija,  Riječ po kojoj dolazi smisao istine je puno važnija od brige za raspadljivim. Nismo li i mi često prolazili slične situacije. Nije li i naše društvo bilo suočeno  i biva danas suočeno s mnogima koji Crkvi Kristovoj zamjeraju što se bavi pitanjima zaštite života od začeća do naravne smrti, zaštite braka kakvim ga Stvoritelj gleda,  čistoćom veze mladića i djevojke? Zar nismo i mi čuli nebrojeno puta one koji su rekli materijalno je bitnije,  zašto katolici raspravljaju o tako nebitnim stvarima,  a toliko ljudi je gladnima,  toliko ljudi je siromašno i nezaposleno. Vidite li vi poveznicu s današnjim evanđeljem i u nabrojenim slučajevima?

Nakon što je Učitelj prošao prvu egzistencijalnu kušnju hranom,  dolazi druga kušnja, kušnja oholosti. Đavao poziva Isusa da se baci s vrha hrama,  jer će ga anđeli čuvati. Đavao ovdje citira Sveto Pismo,  a Isus uzvraća citatom iz Biblije. Možda bi nas ova slika mogla upozoriti da ne vjerujemo olako svakome tko se lovi citiranja Svetog Pisma. Isus Đavlu jasno govori kako se Boga ne iskušava. Zar se ne prepoznajemo mi katolici u ovoj kušnji,  kada kušamo Oca svojim ludostima,  plivanjem s morskim psima,  bacanjem na glavu s velikih visina,  pijenjem alkohola pa sjedanjem u vozila,  kada ne slušamo druge zakone koji nam služe očuvati nas,  pa kada se dogodi nešto loše,  drsko se pitamo gdje je Bog. A gdje je tebi pamet bila koju ti je Bog dao da se čuvaš i mudar budeš,  da čuvaš svoj život koji ti je darovan? Isto tako,  ovdje valja u svijest dozvati Isusove riječi koje je rekao svojim učenicima koji su činili čudesna djela,  ozdravljali bolesne,  liječili razna druga stanja, činili čudesa –  a ipak će propasti. Radi oholosti vlastite,  Isus je rekao da će ih odbiti primiti u Nebo riječima: odlazite od mene,  ne poznajem vas. Ovo bi si možda mnogi vjernici s darovima češće mogli ponavljati,  radi spasa duše svoje. Recept znaju sveci –  recept jest u poslušnosti Crkvi. Oni koji nisu poslušni,  oni su u popriličnim duhovnim problemima vlastite oholosti. 

I posljednjom kušnjom dolazi đavlovo razotkrivanje. Đavao Isusu nudi sva blaga ovoga svijeta,  ako mu se Isus pokloni. Isus ovdje pokazuje odlučnost, đavla naziva imenom: sotono, odlazi,  mu jasno poručuje. Đavao jest tu i živ je,  kako je rekao Ivan Pavao II. Mnogi moćnici ovoga svijeta su pali na ovu kušnju i predali mu svoju besmrtnu dušu radi vlastitog probitka. Isus je rekao, što ti vrijedi zadobiti čitav svijet ako ćeš život svoj izgubiti. 

Dragi prijatelji,  razmislimo dobro o evanđelju prve korizmene nedjelje i nemojmo suludo živjeti za raspadljivost ovoga svijeta,  izgubivši radi toga samu –  vječnost. 

Marin Miletić