Bog je htio postati naša ljubav

„Kraljevi su došli iz poganskih naroda i na putu su naišli na zapreke. Jesmo li mi zapreka onima koji žele doći Isusu?“, upitao je riječki nadbiskup Ivan Devčić na početku misnoga slavlja mnogobrojne vjernike koji su u povodu blagdana Bogojavljanja, u ponedjeljak 6. prosinca došli u riječku katedralu sv. Vida.

Katolici vjeruju da su se po Isusu Kristu ispunila obećanja koja je Bog po prorocima objavio i dao izabranom narodu, a preko njega i svim ljudima, istaknuo je nadbiskup Devčić u propovijedi dodajući kako u tom smislu se tumači odnos između čitanja proroka Izaije i evanđelja po Mateju. S obzirom na Izaijin i Matejev tekst pred onima koji ga čitaju može doći do sumnje govore li Izaija i Matej o istoj stvari, upozorio je riječki nadbiskup. Ta sumnja nije bezazlena kako se na prvi pogled čini i sa sobom vuče pitanje je li Isus doista donio ispunjenje starozavjetnih Božjih obećanja. Upravo je to bio kamen spoticanja Židovima koji su očekivali Mesiju koji će doći u slavi i moći. „Budući da Isus nije došao na očekivani način, nego se pojavio kao slabo i bespomoćno dijete i budući da mu je i kasnije bila strana svaka primjena sile, mnogi nisu u njemu prepoznali očekivanog Mesiju koji će osloboditi Izrael.“ To je bio razlog zašto su ga se odrekli i nastavili i dalje očekivati Mesiju s moćnom rukom.

Osvrčući se na sumnje u suvremenom kontekstu podsjetio je na pitanja koja ateisti i angnostici često postavljaju vjernicima: Ako je Bog toliko ljubio svijet, kao što vi kršćani tvrdite, zašto je svijet još uvijek takav, zašto u njemu još uvijek ima zla i nepravde? „Svaka majka i svaki otac imaju iskustvo nemoći svoga djeteta, kao i iskustvo njegove potrebe za ljubavlju. Ali oni istovremeno osjećaju i njegovu moć, koja biva to veća što ga više ljube. Ljubeći nemoćno biće koje su rodili, ono ih mijenja, njihovi životi dobivaju zajedničko središte, koje je upravo njihovo dijete. Oni više nisu usredotočeni svako na sebe niti samo jedno na drugo, nego im je sva pažnja i sva ljubav usmjerena na treće: na njihovo dijete. Ono postaje smisao njihova postojanja, ono njima vlada, njegove su potrebe i želje za njih zapovijed. „, odgovorio je nadbiskup. Isus je rodivši se kao dijete htio u nama probuditi ljubav na koju nas poziva. Pozivajući nas da se brinemo o njemu kao što se roditelji brinu za svoje dijete, Bog je htio postati naša ljubav, naš zajednički smisao, središte našeg života. Postajući dijete, on nas je htio mijenjati kao što dijete mijenja one koji su ga rodili dajući novi sadržaj, novi smisao i usmjerenje njihovim životima. U tom smislu u mudracima s istoka možemo prepoznati one koji su dijete Isusa prihvatili sa svom ljubavlju, podloživši se potpuno njegovim potrebama i zahtjevima, njegovu načinu života i postupanja te su time postali njegovim suradnicima.

Zaključujući propovijed otvorio je pitanje o tome kako smo se mi poklonili Betlehemskom Djetetu, kako smo odgovorili na ljubav koju od nas očekuje? „Upravo o tome ovisi kojim ćemo putem, nakon ovih blagoslovljenih dana, poći u život, onim istim kao prije ili drugim, onim kojim su se prije dvije tisuće godina iz Betlehema u svoj zemlju vratili prvi poklonici s istoka i toliki poslije njih. Drugim riječima, je li nas Božić promijenio ili smo nakon njega isti kao prije?“