Blaženi Bulešić molio je za svoje mučitelje

Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u nedjelju 24. kolovoza u rodnoj župi našeg najmlađeg blaženika, bl. Miroslava Bulešića, župi Svetvinčenat svečano misno slavlje u povodu 67. obljetnica njegove mučeničke smrti. Suslavili su porečki i pulski biskup Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan i svećenici Porečke i pulske biskupije.

Osvrčući se u propovijedi na mjesto slavljenja mise, nadbiskup je istaknuo kako je u njoj bl. Bulešić kršten, sazrijevao i odrastao u vjeri, osjetio svećenički poziv, zaređen za đakona i svećenika, slavio prvu misu i na kraju njegovi posmrtni ostaci u njoj su našli svoje počivalište. „Ovdje je posijano sjeme koje će uroditi plodom mučeništva, najprije u dosljednom življenju prema vjeri u kušnjama svakodnevnog života, a zatim, kad je Gospodin to tražio, i žrtvom vlastitog života koju je bl. Miroslav prihvatio i prikazao bez mržnje prema svojim ubojicama, ispunivši tako riječi iz svoje duhovne oporuke: ‘Moja osveta je oprost!’“

Govoreći o značenju mučeništva riječki nadbiskup je ukazao na dva stajališta: ljudsko i Božje. „Iz ljudske perspektive, mučeništvo je nesreća, kazna, propast, a iz Božje pobjeda Božje milosti nad ljudskim slabostima i posljedica nasljedovanja Krista i duboke povezanosti s njim koji je rekao: ‘Ako su mene progonili, i vas će progoniti.’ (Iv 15,20)“ Dodao je da bezbožnici ne razumiju odakle mučenici crpe snagu i odakle im tolika spremnost za prihvaćanje i podnošenje tolikih muka. „Oni koju tu stvarnost promatraju u svjetlu Božje riječi znaju da snagu daje vjera u Isusa Krista.“ A ta vjera je Božji dar i u mučenicima sam Bog pobjeđuje, poručio je nadbiskup Devčić.

U nastavku se osvrnuo na blagdan sv. Bartola koji je u evanđeljima nazvan Natanael i kojega je apostol Filip doveo do Isusa. I u Natanaelovom slučaju vidimo kako je vjera Božji dar, ali uočavamo posredovanje ljudi jer je Natanaela do Krista doveo Filip i onda prepustio Isusu da učini svoje. Slično čini i Ivan Krstitelj pokazujući Isusa svojim učenicima kao Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe, na što neki od njih polaze za Isusom i pozivaju svoju braću i prijatelje da dođu upoznati ga. „Tako vidimo da je za prihvaćanje vjere u Isusa Krista, a time u mučeništvo radi vjere, potrebno i posredovanje ljudi, onih koji su već upoznali Isusa i povjerovali mu. U tom smislu vjera je sveta predaja, sveta tradicija, nešto što jedni drugima predajemo.“

Bog je htio da ljudi surađuju u prenošenju vjere i želi nas za svoje suradnike što smatramo najvećom čašću, ali i svetom obavezom, poručio je nadbiskup. Dodao je kako nijedan mučenik nije ‘samoproizvod’, pa ni bl. Bulešić. Svemu prethodi Božji dar vjere, a u toj vjeri bl. Bulešić nije proklinjao svoje mučitelje, nego je za njih molio. „Svi su kršćanski mučenici prihvaćali i podnosili mučeništvo slijedeći primjer svog Učitelja Isusa Krista kojega crkvena liturgija naziva Kraljem mučenika.“

Dodao je kako za mučeništvo treba zahvaljivati i onima koji su mučeniku pomogli upoznati Isusa. „Tako su roditelji bl. Miroslava, ova župna zajednica na čelu sa svojim pastirima, sjemenišni poglavari i njegovi prijatelji te duhovne vođe pomogli mladom Miroslavu otkriti Isusa i postupno mu se posve predati. Dužni smo zahvaliti i obitelji bl. Miroslava i cijeloj ovoj župnoj zajednici, kao i tolikim drugima koji su ga duže ili kraće vrijeme vratili na njegovom putu. Bez žive vjere onih koji su ga rodili, uz koje je odrastao i koji su mu pomagali svojim molitvama, žrtvama i posebno vjerničkim primjerom, mladi Miroslav vjerojatno ne bi stekao palmu mučeništva.“

Svaki član ove župne zajednice može biti ponosan, ali se i mora pitati kakva je njihova vjera danas i može li uroditi plodovima svetosti, rekao je nadbiskup Devčić. Dodao je kako su sveci i mučenici najbolji pokazatelji živosti vjere neke crkvene zajednice, kao i cijele Crkve. Gospodin nas je stvorio slobodne čime je svakom njegovu sudbinu stavio u vlastite ruke. „To nam ne smije biti izgovor odricanja od vjerničkog svjedočenja. Nikada ne znamo kako može na nekoga, tko nema vjere, djelovati susret s autentičnim vjernikom.“

U tom smislu važno je da stari pruže mladima svjedočanstvo prave vjere jer oni traže smisao svoga života, ali su pritom kritični u pogledu onoga što im se s bilo koje strane nudi kao smisao. Također, oni koju su poznavali bl. Bulešića svjedoče o njegovoj istinitosti i vjerodostojnosti, poručio je nadbiskup dodajući kako Bulešićevo svjedočanstvo se očituje i njegovoj pisanoj ostavštini. „Njegov primjer privlačio je mnoge, a njegov apostolat bio čudesno plodonosan.„

Zaključujući propovijed nadbiskup Devčić je poručio da pred primjerima autentičnosti ljudi ni danas nisu ravnodušni što je znak da svojim vjerničkim primjerom Kristu privučemo sve koje susrećemo i s kojima živimo i radimo.