Ispovijest Petrova

13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« 14Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« 15Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« 16Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« 17Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« 20Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

21. nedjelja kroz godinu i nas poziva preispitati sebe tko je za nas Krist? I u Isusovo vrijeme su živjeli ljudi koji su Boga očima gledali, ali Boga nisu prepoznali. Uz Isusa su hodali, ali mnogi Isusa nisu slijedili. Pravoga Boga i pravoga čovjeka su slušali, ali ga nisu svi i poslušali. Današnje društvo je drastično napredovalo u tehničkom pogledu. Razgovorom upravljamo kuhinjskim elementima, nosimo naočale koje snimaju svijet oko nas i automatski nam govore sve detalje o onome što gledamo. U školama imamo e-imenike, već sada dosta škola koristi tablete, mnogi profesori su posve izbacili iz uporabe pisanje u bilježnice… Uskoro će postati upitno i učenje stranih jezika, budući su već danas toliko uznapredovali razni gadget prevoditelji da ćemo za desetak godina nositi malu ‘bubu’ u uhu koja će nam prevoditi na materinji jezik razgovor s nekim Koreancem ili Nizozemcom, bez ikakvih teškoća.

Pa opet, unatoč svom napretku, čovjek je i danas lutaoc. Iako je društvo u znanosti toliko otišlo naprijed, čovjek današnjice i danas nosi duboke rane na svom srcu. Čovjek današnjice i danas vapi za ljubavlju… iako živimo okruženi svom silom uređaja komunikacije, mnogi ljudi nikada nisu bili više otuđeni, sami, ostavljeni i prepušteni svojim strahovima.

Isus i danas sve nas pita, “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Isus i nas danas zove da ga priznamo svojim Gospodinom, kao što je Petar nadahnut Duhom Svetim uskliknuo potvrdu Učiteljeva božanskog sinovstva, nakon čega  Isus utemeljuje Crkvu svoju i daje joj obećanje da će ona trajati dok bude ovoga svijeta. Kada dopustimo Gospodinu ući u naša srca, priznamo Isusa svojim Spasiteljem mijenja nam se pogled na ovaj svijet, na svakog čovjeka… tražimo u svakome dobro, živimo i izgaramo za dobro. Nakon što i mi priznamo Isusa Sinom Božjim, nestaju tamni oblaci, a Svjetlo učini naziranje novih svitanja.

Marin Miletić