50. godišnjica župe sv. Josipa

Župa sv. Josipa na Podmurvicama u srijedu, 19. ožujka, uz blagdan svoga zaštitnika svečano je proslavila i 50. godišnjicu postojanja. Euharistijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić u zajedništvu sa svećenicima nadbiskupije.

Pedeseta obljetnica povod je za prisjećanje što je to župa i koji je glavni razlog za njezino osnivanje i postojanje, rekao je na početku nadbiskup i dodao da župa nastaje iz religioznih potreba i svrha joj je služiti takvim potrebama. Podsjetio je da o važnosti župne zajednice govori i Drugi vatikanski koncil u Konstituciji o liturgiji gdje stoji da župe predstavljaju vidljivu Crkvu rasprostranjenu po cijelom svijetu.

U nastavku je osobito naglasio važnost zajedništva unutar župe, zajedništvo župnika s biskupom i župe s biskupijom i preko nje s cijelom Crkvom. „To zajedništvo proizlazi i manifestira se posebno u nedjeljnoj misi. Zbog toga je bl. Ivan Pavao II. župu nazvao ‘euharistijskom zajednicom.” To znači ‘da je to zajednica podobna za slavljenje euharistije u kojoj je živi korijen njezine izgradnje i sakramentalna spona njezina punog  zajedništva s cijelom Crkvom’ (CL 26).

Župa se ustanovljuje radi učinkovitije pastorale skrbi ili dušebrižništva, koje se ostvaruje propovijedanjem riječi Božje, slavljenjem otajstva vjere i pastoralnim vođenjem zajednice, objasnio je nadbiskup. Za sve to odgovoran je župnik koji svoju službu obavlja u suradnji i pod vlašću svoga biskupa, ali i uz pomoć drugih svećenika i đakona, te posebno uz pomoć vjernika laika, odnosno cijele župne zajednice. Stoga je, poručuje nadbiskup, na župniku da prizna i promiče laičke službe na području svoje župe. On je, doduše, prvi odgovoran za pripovijedanje i poučavanje vjere, kao i za podijeljivanje sakramenata i vođenje župne zajednice i neke zadaće poput homilije tijekom euharistijskog slavlja mora sam obavljati, ali “druge zadaće, primjerice katehezu, mogu uobičajeno obavljati vjernici laici koji su dobili nužnu pripravu prema ispravnom nauku te provode dosljedan kršćanski život.” (Prezbiter, Pastir i Vođa Župne Zajednice; 20). Isti tako laici u velikim župama mogu vršiti službu izvanrednih pričestitelja za vrijeme misnih slavlja i nositi sv. pričest u kućama, ali u takvim i sličnim slučajevima župnik nije oslobođen odgovornosti za ono što umjesto njega čine ili mogu činiti vjernici laici, rekao je nadbiskup. Podsjetio je i na rad župnog pastoralnog vijeća te ekonomskog vijeća koja imaju savjetodavnu ulogu u župii te istaknuo da tamo gdje se ostvari skladna suradnja između župnika i župljana i gdje župljani odgovorno preuzimaju i izvršavaju svoj dio odgovornosti za župu, župa postaje središnje mjesto duhovnog života i rasta svakog kršćanina, a time i obnove društva.

Okupljene vjernike potaknuo je na jačanje zajedništva i parafrazirajući bl. Ivana Pavla II. rekao da ‘od svoje župe trebaju napraviti dom i školu zajedništva.’ “To je veliki izazov koji stoji pred vama u nadolazećem vremenu, želite li biti vjerni Božjem planu i odgovoriti na očekivanja svijeta“ (prema NMI, br. 43) “Koliko se doista oko toga budete trudili, predvođeni svojim župnicima koji su tijekom ovih pedeset godina svi bili pripadnici salezijanskog reda, koliko u vama duh zajedništva bude nadvladao duh individualizma i u mjeri u kojoj budete istinski tražili najprije Kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, toliko će vaša župa, kao i svaka druga župa i Crkva u cjelini, biti mjesto duhovnog rasta svakog kršćanina, kvasac društvenih promjena, izvorište nove evangelizacije i početak boljeg svijeta.”, poručio je riječki nadbiskup. 

Govoreći o sv. Josipu kazao je kako je Bog želio da Isus odrasta pod zaštitom i skrbništvom Marijina zaručnika, čime je Otac nebeski pod zaštitu sv. Josipa stavio i sve one koji će po njegovu Sinu postati sinovima, tj. Crkvu kao zajednicu Isusovih učenika. Tako je i u teškim trenucima za Crkvu papa Pio IX., sv. Josipa proglasio njezinim zaštitnikom, u skladu s ulogom koju je sv. Josip imao, po Božjoj volji, u životu Isusa Krista, utemeljitelja Crkve.  “Na sličan je način i sa sličnim željama i mons. dr. Viktor Burić, moj prethodnik na stolici riječkih nadbiskupa, prije pedeset godina, prilikom njezina ustanovljena, ovu župu povjerio zaštiti sv. Josipa.“

Zaključujući propovijed riječki nadbiskup je potaknuo vjernike da budu ‘grad na gori’ koji će svjetlom i toplinom svoje ljubavi, crpljene iz neiscrpnog vrela ljubavi Srca Isusova i Marijina, mnoge duhovne putnike i tražitelje privlačiti k sebi i pružati im ono što traže i za čime njihovo srce žudi. 

Župa sv. Josipa u svom 50. godišnjem postojanju dala je: dva svećenikam dva redovnika i dvije redovnice. U župi postoji molitvena zajednica sv. Josipa koja je ove godine proslavila 15. godišnjicu djelovanja, a sadašnji župnik, vlč. Niko Cvitkušić, iznoseći crtice iz povijesti župe, posebno je istaknuo 1978. godinu kada su župu posjetili bl. Majka Tereza i misionar, isusovac Ante Gabrić.  „Majka Tereza tada je rekla ‘Učinimo nešto lijepo za Boga.’, a otac Ante je poručio roditeljima da ugase televizore na 10 minuta i u obitelji zajednički mole.“, rekao je župnik. Na te riječi na kraju misnog slavlja nadovezao se i nadbiskup Devčić potaknuvši roditelje i ostale članove obitelji na svjedočanstvo vjere i molitvu u obitelji.