Treba se radovati obraćenju grešnika

Izgubljeni i nađeni sin 

I u Isusovo vrijeme ljudi su se čudili kako je moguće da se Gospodin druži s grešnicima. Kako je moguće da Onaj koji je savršen u svemu svoje vrijeme provodi s nekim tko je u velikim grijesima. Gospodin nam i danas progovara kroz prispodobu koja je ostala zapisana u evanđelju. Naš Bog jest milosrdni Otac – i to je najvažnija poruka današnjeg evanđelja.

 

On je takav Otac koji čak nije tražio izgubljenog sina da mu ovaj padne pod noge i plače radi svojih grijeha i propusta. Bogu je bilo dovoljno to da se sin obratio, da je shvatio kako je pravi smisao u zajedništvu s Ocem gdje je Punina sve Punine. I to je bilo Bogu – dovoljno. Slika Oca koji ide u susret grešnom sinu je tako snažna. Bog mu je već oprostio, čim se ovaj pokajao i ponovno svom izgubljenom sinu vraća dostojanstvo, poštovanje, mir, zajedništvo. 

Prispodoba nam također govori o pravednom sinu. Kao da Isus i danas govori svima nama koji se trudimo svakodnevno živjeti po nauku Gospodnjem, ali nas katkada boli srce kada vidimo kako se grešnici lagano primiču stolu Oca našega. Bog nas jasno upozorava, ako vi živite puninu, ako vi mene poznajete, kao da nam govori, onda se morate radovati obraćenju naše braće i sestara.

Mi vjernici bi se uistinu trebali svakodnevno radovati svakom novom čovjeku koji progleda i koji shvati da je dobro biti tu, u Crkvi, sa svojim Gospodinom. Nikada ne smijemo sebi dopustiti biti zavidni, jer je Bog milostivo prihvatio obraćenje grešnika. 

Oni koji su zavidni navedenima, ne poznaju dovoljno Gospodina. 

Izgubljeni i nađeni sin

¹¹I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina. ¹²Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. ¹³Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.”  ¹⁴“Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. ¹⁵Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. ¹⁶Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.”  ¹⁷“Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! ¹⁸Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! ¹⁹Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'” 
²⁰“Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. ²¹A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ ²²A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! ²³Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo ²⁴jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.”  ²⁵“A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru ²⁶pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. ²⁷A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ ²⁸A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. ²⁹A on će ocu: ‘Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. ³⁰A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ ³¹Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. ³²No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'”