Svećenik koji je tražio čovjeka
Kategorija:
Vijesti

Pogreb mons. Josipa Šimca

Mons. Josip Šimac, svećenik Riječke nadbiskupije i kanonik Metropolitanskog kaptola, okrijepljen svetim sakramentima preselio  je  u kuću nebeskog Oca u subotu 14. rujna, u 75. godini zemaljskog života i 49. godini svećeništva. Veliki broj svećenika i trojica biskupa, mnoštvo vjernika, župljana, prijatelja i rodbine okupili su se na posljednjem ispraćaju 17. rujna u njegovom rodnom Jelenju. Jednako je bilo i dan ranije, kada je njegovo tijelo izloženo u župnoj crkvi u Voloskom gdje je, do 2010. godine, 33 godine bio župnik.

Misu i sprovodni obred predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić, a suslavili su gospićko-senjski biskup Mile Bogović i Porečki i Pulski biskup u miru Ivan Milovan, obojica školski kolege pokojnika. „Svi koji ga bolje poznaju, složit će se da je posebnost njegova svećeničkog služenja bila u praćenju povjerenih mu vjernika i svih ljudi koje je poznavao. On je bio doista onaj koji je hodao s ljudima“, rekao je u propovijedi nadbiskup Devčić. „Za takvo praćenje ljudi naš je dragi pokojnik imao dva temeljna preduvjeta: s jedne strane iskrenu ljubav prema svakom čovjeku, što ga je činilo pravim čovjekoljupcem, a s druge isto takvu zaljubljenost u Boga, po čemu je bio pravi bogoljubac. Ljubav prema Bogu tražila je i upućivala na ljubav prema čovjeku i obratno. U tomu se očitovala njegova kršćanska i svećenička suobličenost Isusu Kristu. Gledajući iz te perspektive, možemo razumjeti zbog čega je svećenik Šimac neprestano bio među ljudima, zbog čega je njegov župni dom uvijek bio posjećen, zbog čega je naprosto tražio čovjeka. Sve je to bilo nadahnuto duhom i primjerom Isusa Dobrog Pastira, koji je došao tražiti izgubljeno“, rekao je nadbiskup.

Čovjekoljub, bogoljub i domoljub, riječi su kojima su ga okrakterizirali mnogi. Oproštajne riječi nakon mise uputili su i dvojica biskupa te predstojnik Teologije u Rijeci dr. Božidar Mrakovčić, bakarski dekan Petar Zeba i u ime župljana Voloskog Ivan Lesinger. Rektor Svećeničkog doma mons. Nikola Uravić, koji mu je, uz sestru, u posljednjim danima boravka u Domu i u bolnici bio najbliži posvjedočio je kako je pokojni mons. Šimac strpljivo i s vjerom podnosio sve poteškoće, bol i nemoć. Životopis pokojnika pročitao je generalni vikar mons. Emil Svažić.

Mons. Josip Šimac do jeseni 2010. godine bio je predstojnik Katehetskog ureda i župnik Voloskog. Nakon 45 godina aktivne i bogate svećeničke službe otišao je u zasluženu mirovinu. Prve je godine provodio u svojoj obiteljskoj kući u Jelenju, i redovito posjećivao tadašnjeg župnika, sada rektora bogoslovnog sjemeništa Sanjina Francetića. Posljednju godinu boravio je u Svećeničkom domu u Rijeci.

Rođen je 2. srpnja 1939. god. u Jelenju, od oca Petra i majke Blanke rođ. Brnelić. Nakon završene osnovne škole odlazi u Pazin u Biskupsko sjemenište gdje započinje i teološki studij na Visokoj teološkoj školi. Studij je nastavio i završio na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu u Zagrebu. Licencijat iz osnovnog bogoslovlja postigao je na istom učilištu 1966. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. godine. Vicerektorom u Bogoslovskom sjemeništu u Rijeci imenovan je 1966. Tu službu obavlja  do 1968. godine te u isto vrijeme predaje i neke predmete iz pastoralne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi. Kao mladi svećenik kraće je vrijeme pomagao i u župi Vaganac na Kordunu u koju je dolazio na ispomoć župniku vlč. Josipu Bogoviću.

Godine 1968. odlazi u Rim na nastavak studija na Pastoralnom Institutu Papinskog lateranskog sveučilišta gdje je 1970. postigao magisterij iz pastoralne teologije. Nakon povratka iz Rima upravljao je najprije župama sv. Juraj i Lukovo, a potom je 1977. godine imenovan župnikom župa Rukavac, Volosko i Matulji. Župnikom župe Matulji prestaje biti 1978. godine, a 1989. prestaje biti i župnikom župe Rukavac. Najviše vremena, 33 godine, proveo je u župi Volosko.

Upravo toj župi posvetio je najveći i najupečatljiviji dio svoga pastoralnog angažmana. Pokrenuo je brojne pastoralne inicijative od kojih se ističu Stepinčevi dani u Voloskom. Brinuo se i za materijalne uvjete života župe. Posebno je vrijedno spomenuti izgradnju i uređenje Pastoralnog centra bl. Alojzija Stepinca. Mons. Šimac posljednjih je godina bio i predstojnik Katehetskog Ureda Riječke nadbiskupije. Na Visokoj bogoslovnoj školi, a potom na Teologiji u Rijeci, predavao je predmete: propovjedništvo, pastoral selilaca i misiologija. Kao zaposlenik, a kasnije kao honorarni nastavnik, na Teologiji u Rijeci ostaje sve do akademske godine 2007./2008. tijekom koje predaje predmete: aktualna pitanja propovjedništva i retorike i pastoralna kultura i stilovi komuniciranja. Bio je član i brojnih vijeća Nadbiskupskog ordinarijata te dekan Opatijskog dekanata.

Župljani Voloskog od voljenog župnika oprostili su se 16. rujna. Nakon mise za pokojnika koju je predvodio opatijski dekan Matija Rašpica, o pokojniku su govorili gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić, rektor bogoslovnog sjemeništa Sanjin Francetić, župnik Petar Belanić te ispred župljana Sergio Lubiana i Ivan Lesinger. 

Skip to content