Sve izgubljeno, sve nađeno

Dragi prijatelji, u evanđelju 24. nedjelje kroz godinu slušamo o tri prispodobe milosrđa. Sve izgubljeno, i sve na kraju nađeno: ovca, drahma i sin. Ja ću se na kratko zaustaviti nad Isusovim riječima o izgubljenom sinu. Prvo, događa se nevjerojatna stvar. Mlađi sin traži od zdravog i živog oca da razdijeli imanje i daruje mu ono što je njegovo. I u našoj kulturi danas bi to bila sasvim luda ideja koja bi teško prošla u ikojoj obitelji, budući da se imanje u pravilu nikada ne dijeli dok su roditelji živi. No, ovdje nam Isus želi reći da On nas ljubi slobodne takve kakvi jesmo i da mi u toj slobodi imamo čak pravo Gospodina napustiti. Nije to dobro nikako, ali imamo to pravo. Tako je i mlađi sin napustio svoga oca. S dobivenim novcem nije znao, jer često se dogodi da čim se maknemo  iz milosti vjernosti Bogu, pogled se zamrači, grijeh nam ne bude više tako stran i dalek. Tako je i s ovim mladićem iz evanđelja za kojeg Pismo svjedoči da je novac potrošio razvratno u grijehu bludnosti. Koliki danas upravo padaju na ovom grijehu, jasno se distancirajući od Spasitelja, sami se priklanjaju zlu. Iako čovjek jest slab, nitko ga na grijeh nije prisilio, već on sam grijeh čini iz vlastite slobode. To je jako opasna situacija za našu dušu – ustrajati u grijehu. 

Svemu brzo dođe kraj, tako je i ovaj svetopisamski mladić ubrzo potrošio novac, a evanđelje govori kako nasta velika glad u onoj zemlji. Naposljetku oličenje izgubljenosti ovog sina je slika kada mladić završi sa svinjama. U židovstvu svinja ne predstavlja nešto nama građanima Hrvatske podosta drago, već svinja predstavlja prljavu životinju, ona nije košer hrana. Nekada je imao sve, bio u milosti oca, danas već završio u svinjcu čeznuvši jesti hranu svinja, ali mu je nitko nije htio dati, čitamo u Pismu. Može li čovjek pasti niže, s uzvišenosti pada na razinu animalnosti. Tu nas sve nerijetko dovede neposlušnost Bogu. 

Ovaj mladić je morao pasti, morao je završiti u blatu da bi se dogodilo obraćenje. Kaže evanđelje da je mladić ‘došao k sebi’. Pad je uzrokovao otriježnjenje, mogli bi reći. Obraćenje je uzrokovalo da vidi kako je jedino kod Oca punina, kako kod njega i najamnici obiluju kruhom… 

Otac ne docira, Otac razmetnom sinu “ne čita bukvicu” kako bi mnogi od nas rado činili obraćenicima. Milosrdni otac priprema gozbu i raduje se jer mu sin bijaše mrtav, a oživje, izgubljen bijaše i nađe se. Prstenom, obućom, odjećom vraća sinu izgubljeno dostojanstvo, vraća mu čovječnost. 

“Pravedni sin” koji je uvijek s ocem se ljuti. Čuo je da Otac slavi i to ga rasrdi. Sin koji je uvijek s Ocem je ljubomoran. Teško mu se pomiriti da Otac slavi s onim tko ga je povrijedio. Božja logika nije jednaka ljudskoj logici. Bog se raduje svakom čovjeku, svakom obraćenju. I kao da osjećamo čuđenje Oca sinu koji je s njim, jer se ovaj ne raduje spasenju brata grešnika. Mi koji se trudimo svakodnevno živjeti po Riječi, ne smijemo nikada biti ljubomorni na spas naše braće i sestara koji se u jednom životnom trenutku – obrate. Mi bi se trebali radovati kada bilo tko u bilo kojem dijelu svog života progleda. Isus je razbojniku s drveta križa jasno obećao Nebo. Važna je jedino odluka – postati boljim, maknuti se od grijeha. Čim se udaljimo od grijeha, a približimo se Spasitelju – Otac nas prima u svoje naručje ljubavi. Ne zaboravimo kako je Isus jasno progovorio onima koji veliki teret stavljaju na leđa vjernika, a sami žive u grijehu. Primjer je najbolji način evangelizacije. Nepatvorenost je najsnažnije oruđe kojim drugima priblažavamo Isusa. 

Neka nam Gospodin bude svima na pomoći.

Marin Miletić