Problem nisu beskućnici, nego sustav socijalne skrbi
Kategorija:
Vijesti

„U Hrvatskoj deset tisuća ljudi živi u neljudskim uvjetima!“, istaknuo je u Rijeci dopredsjednik Nacionalne mreže za beskućnike, Zvonko Mlinar dodajući kako brojka nije službena i da je riječ o procjenama. O problematici beskućništva i Zakonu o socijalnoj skrbi u riječkoj Gradskoj vijećnici 26. veljače održana je tribina koju je organizirao Franjevački  svjetovni red Trsat u povodu 6. godina djelovanja Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“ čiji su inicijatori i voditelji.

Tribini su se odazvali predstavnici lokalne vlasti, Centra za socijalnu skrb, članovi nadležnog Ministarstva, te brojni volonteri, ali i bivši te sadašnji korisnici Prihvatilišta.

U proteklih šest godina kroz riječko Prihvatilište prošlo je četiristo korisnika, od toga 74 prošle godine. Veliki broj je onih koji su radno sposobni, a koji su nesretnim životnim okolnostima završili na cesti. Zabrinjavajuća je činjenica kako su u Zagrebu u Prihvatilištu i djeca, mahom domska, kao i osobe starije od 80 godina. „Nisu problem beskućnici, nego sustav socijalne skrbi.“, istaknuo je Mlinar ističući samo neke od problema s kojima se korisnici suočavaju u ostvarivanju svojih zakonskih prava. „Pomoć za uzdržavanje čeka se i do 17 mjeseci. Zamislite kako je tim ljudima. Drže se za nas jer nemaju gdje i nemaju drugog izlaza. Nitko ih ne pita imaju li što za jesti i gdje prespavati“, upozoreno je na tribini.

Voditeljica riječkog Prihvatilišta Vilma Mlinarić te predsjednik Nacionalne mreže, Drago Lelas, istaknuli su kako će beskućnika biti sve više ako Prihvatilišta nastave raditi po principu na kojemu danas rade, a to je da nisu privremeni smještaj, nego da za neke postaju stalni.  Problem je nacionalni, a ono što je na papiru nije definirano u mjestima gdje su Prihvatilišta otvorena. S tim u vezi programi resocijalizacije od izuzetne su važnosti jer povratak radnih navika, podizanje samopouzdanja, okupiranost radom te povratak osjećaja korisnosti ključ su za uspješno socijalno uključenje, a svega toga nema bez podrške lokalne samouprave. Važno je napomenuti nedostatak Prihvatilišta u Hrvatskoj te da je u posljednje vrijeme tek nedavno otvoreno jedno u Puli s kapacitetom od 11 kreveta. Ukazujući na problematiku financiranja Prihvatilišta, iz Ministarstva su poručili kako istome nije cilj preuzeti financiranje takvih prihvatnih ustanova, nego tu zadaću decentralizirati, dok su iz Grada Rijeke najavili otvaranje novog Prihvatilišta čiji su osnivači, ali i nadaju se boljoj komunikaciji s postojećim Prihvatilištem.

U Republici Hrvatskoj trenutno je otvoreno deset prihvatilišta u kojima se može smjestiti maksimalno 450 osoba, a upozoravajuća je činjenica kako je na ulici veliki broj hrvatskih branitelja s PTSP-em, ali i radno sposobnih koji su igrom sudbine završili na ulici, upozorila je Vilma Mlinarić. S tim u vezi status branitelja u riječkom Prihvatilištu u prošloj godini imalo je 31.1% i ta brojka je u porastu. „Prošle godine čak 13.5 % korisnika do svoje punoljetnosti koristilo je usluge ustanova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, iz čega je vidljiv ‘začarani krug’ socijalne isključenosti – djeca koja su bila pogođena raznim životnim nedaćama i koje nemaju obiteljsku potporu teže kasnije pronalaze izlaz iz siromaštva i socijalne isključenosti.“, istaknula je Mlinarić govoreći o mladima kojih je sve više na ulici, a koji su nakon domova i udomiteljskih obitelji prepušteni sebi i skinuti s brige države.

Riječko Prihvatilište za beskućnike osnovao je FSR Trsat 27. ožujka 2007. godine uz veliku podršku Riječke nadbiskupije koja je ustupila prostor koji se nalazi na Kozali, uz crkvu sv. Romualda i Svih Svetih. Uz smještaj i prehranu, korisnicima pružaju programe resocijalizacije, ali su i pokretači Socijalne samoposluge koja skrbi o socijalno najugroženijim građanima Rijeke, te časopisa „Ulične svjetiljke“ koji se distribuira u cijeloj Hrvatskoj, a kojega prodaju sami beskućnici. Također, jedan od programa je i Hrvatska nogometna reprezentacija beskućnika koja je mnogima pomogla u njihovoj integraciji u društvu i pronalasku posla.

Helena Anušić

Skip to content