Pismo nadbiskupa Devčića povodom početka postupka za beatifikaciju Marije Kozulić

Draga braćo i sestre!

U Godini vjere, kada nas Crkva poziva da obnovimo svoju vjeru i da je svjedočimo u svagdašnjem životu, našoj je Riječkoj nadbiskupiji Bog darovao milost i radost da se u nedjelju 20. listopada o. g. otvori službeni postupak za proglašenje blaženom i svetom časne Majke Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice Družbe najprije Kćeri, koje su tijekom vremena otišle u Italiju, i Sestara Presvetoga Srca Isusova, autohtone hrvatske i riječke redovničke zajednice. Utemeljiteljica se isticala kao uzor vjere i velike ljubavi prema Bogu i siromašnom bližnjemu.

Od Kongregacije za proglašenje svetih iz Rima zatražio sam i dobio dopis – Nihil obstat – od 16. siječnja 2013., kojim me kao riječkoga nadbiskupa ovlašćuje da mogu pokrenuti i voditi službeni postupak za proglašenje spomenute Službenice Božje blaženom i svetom. Smatram da je ovo milostan događaj za Riječku nadbiskupiju i za naš narod te da trebamo biti zahvalni Bogu na tome daru. Stoga će se, u nedjelju 20. listopada, nakon obavljenih pripremnih radova, otvoriti Postupak za njezino proglašenje blaženom i tim činom ustanovljujem Sudište i Vijeća stručnjaka u povijesti i arhivistici i teologiji koja će pod mojim vodstvom provesti potreban službeni postupak da bi se utvrdilo da je časna Majka Marija Krucifiksa Kozulić na herojski način i u izvanrednom stupnju živjela bogooblične krjeposti vjere, nade i ljubavi i sve druge kršćanske krjeposti, napose one stožerne: jakost, pravednost, razboritost i umjerenost te da je ona osoba uzorna i sveta života koju svaki kršćanin može nasljedovati, štovati i njezinu se zagovoru utjecati.

U dugoj povijesti grada Rijeke i povijesti naše mjesne Crkve time će se prvi put voditi kanonski postupak za proglašenje blaženom i svetom jedne žene, redovnice koja je rođena u Rijeci prije 161 godinu i najveći dio svoga života posvetila ovome gradu i u njemu preminula na glasu svetosti prije 91 godinu.

Majka Marija Krucifiksa rođena je 20. rujna 1852. u Rijeci, u uzornoj kršćanskoj obitelji podrijetlom s otoka Lošinja. Rasla je u obiteljskom krilu velike roditeljske ljubavi i od svojih roditelja primila je u baštinu čvrstu vjeru i duboku pobožnost. Obitelj je imala kućnu kapelicu gdje se zajednički molilo, a osobito je majka okupljala svoju djecu na molitvu za očeva sretna putovanja, jer je kao kapetan broda plovio dalekim morima. Molitva je u obitelji Kozulić bila vez jedinstva i blagoslova Božjega i svi njezini članovi redovito su svake nedjelje pohađali svetu misu.

Vjera Majke Krucifikse bila je susret s Bogom Ljubavi, divljenje, slušanje, klanjanje, ali i žrtva. Ona je bila velika tražiteljica Boga. Boga je tražila riječima sv. Augustina: ‘Nemirno je srce moje dok se ne smiri u Tebi’ (Svezak IV/ 27). Vjera je sila koja pobjeđuje svijet, riječi su sv. Ivana Apostola (usp. 1 Iv 5,4). A Majka Krucifiksa upravo je snagom vjere djelovala i pobjeđivala sve protivštine života: „Kako je uzvišena vjera u svakom događaju života, kako sjaji svjetlošću i utjehom u doba patnje i u tužnom i šutljivom plaču“ (Svezak IV/28)! Vjera je temeljno opredjeljenje za Boga, koje kod Majke iščitavamo u njezinoj neprestanoj težnji za savršenošću i svetošću; ona će reći: „Želim živjeti i umrijeti sveto.“ „Težite trajno za jedinstvom s Bogom.“ Ili: „Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Kao što otac traži u svom djetetu vlastite crte, tako u nama, koji smo djeca Božja, svemogući Otac traži svetost. Ako želiš doći k meni, moraš biti svet“ (Svezak IV/7).

Vjeru u Boga Stvoritelja izražava i nježnom ljubavlju prema prirodi i svemu stvorenom: „Kamo god okrenem svoj pogled, Tebe vidim, silni Bože, divim Ti se u Tvojim djelima, prepoznajem Te u sebi. Zemlja, more i nebesa o Tvojoj moći govore. Ti si svuda, i svi mi u Tebi živimo.” (Svezak II/7). A svoj kontemplativni duh potvrđuje riječima: “Mudar i duhovan čovjek jednostavnim okom prelazi od promatranja tolike raznolikosti stvari na promatranje Boga bez prekida” (Svezak IV/19).

Vjerom je izrekla riječi: „Jaslice, križ i euharistija – to su tri čuda ljubavi“ (Svezak IV/6). Tu je izvor njezina odnosa i prvenstva ljubavi prema Isusu – utjelovljenom od Djevice Marije po Duhu Svetom u Nazaretu, rođenom u Betlehemu, mučenom na Kalvariji i darovanom u Euharistiji; to je objava neizrecive dobrote i ljubavi Božjega Srca, koju je Majka Marija Krucifiksa riječju i djelom radosno navješćivala i životom svjedočila.

Sav je kršćanski život ili put vjere službenice Božje Majke Marije Krucifikse bio stalan uspon na “brdo susreta s Bogom”, a zatim silaženje među ljude kojima je nosila ljubav i snagu toga susreta, služeći im tom istom ljubavlju (usp. Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2013., br. 3.).

Majka Marija Krucifiksa cio je svoj život bila prenositeljica iskustva svoje vjere kao vjeroučiteljica i odgojiteljica djece i mladeži, ali i odraslih, jer je niz godina kao aktivna laikinja, a potom kao redovnica, trajno pripremala sve za svete sakramente, i tako je sudjelovala u evangelizacijskom poslanju Crkve. Cilj njezina vjeroučiteljskog ili katehetskog djelovanja bio je jedino – sve privesti Kristu.

Vjerom je postala Majka siromaha jer se opredijelila za život među siromasima i za siromahe; nije težila ničemu drugomu osim dati slavu Bogu i sve činiti za spas duša.

Za života su je njezini sugrađani zvali Riječka Majka, jer je brojnoj siročadi, siromašnoj i napuštenoj djeci i mladeži, osigurala sve potrebito za život. S jednakom je ljubavlju i žrtvom skrbila za bolesne i umiruće, a osobita je njezina briga bila da bolesni i umirući prime svete sakramente i tako se, pomireni s Bogom i bližnjima, presele u vječnost. Sve što je činila, izviralo je iz njezine velike vjere i milosrdne ljubavi prema svim ljudima, bez razlike. Evanđelje je odjelotvorila u svomu životu: gladne je hranila, gole odijevala, beskućnicima krov osiguravala, neukima obrazovanje pružala (usp. Mt 25, 45).

Vjerom je pronicala znakove svoga vremena, jer su i u njezino doba vladale raznovrsne krize – društvene, političke, a nadasve socijalne. I kao žena velikoga majčinskog srca, koje je izgaralo za spas djece i mladeži, otvarala je i gradila kuće u Rijeci i na Krku, bez ikakva financijskog pologa: samo iz vjere i pouzdanja u Božju providnost! Što možemo reći nego da je proročki stala na stranu istine i pravde, dobra i ljubavi. Trajno je nosila u svijesti Isusove riječi: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi! (Lk 9,23).“ Kao veliku karitativnu djelatnicu, službenicu Božju Majku Mariju Krucifiksu, s pravom se može smatrati začetnicom karitativno-socijalnoga djelovanja u ovoj mjesnoj Crkvi, u kojoj je ona dala zamah tomu radu.

Njezinim se djelima i danas možemo ponositi jer plodove tih djela uživaju i danas građani i vjernici ovoga grada po njezinim nasljednicama, sestrama Presvetoga Srca Isusova, ali i mnogi drugi u našoj domovini i izvan nje.

Majka Marija Krucifiksa u čežnji za vječnom srećom zapisala je: „Nada u vječni život podržava naš polet i obnavlja našu snagu.“ „Pod veličanstvenim svodom naše svete vjere, pod kojim se odvija čitav naš život, od prvog svitanja dana do večernjeg sumraka, sjaji ISUS, kao sunce koje nikad ne zalazi“ (Svezak IV/7).

Ona je, poput mnogih pravednika i miljenika Božjih, prokušana mnogim nevoljama, ostala vjerna Bogu (usp. Jdt 8,21-23) i vjerujemo da ju je Gospodin našao dostojnu pripravivši joj vijenac slave. Dobar je boj vojevala, trku završila, vjeru sačuvala (2 Tim 4,7), herojskim krjepostima i brojnim djelima urešena, zasigurno je radosno uplovila u vječnu luku mira i ljubavi Božanskoga Srca; napuštajući ovu zemlju, rekla je: „Rado ostavljam zemlju, jer sam izvršila svoju zadaću.“ A tako mogu govoriti samo svete duše.

I stoga smatram da u Majci Mariji Krucifiksi, zbog njezina sveta života i velikih apostolskih djela, mogu naći uzor za nasljedovanje ne samo njezine duhovne kćeri, redovnice Družbe Presvetoga Srca Isusova, i hrvatske i talijanske zajednice, nego itekako u njoj danas mogu naći uzor vjere i pouzdanja u Boga pastoralni i karitativno-socijalni i pedagoški djelatnici, ali i svi ljudi dobre volje koji ljube Boga i čovjeka.

Ovim pismom pozivam sve svećenike, redovnike, redovnice i vjernike u Rijeci i okolici Rijeke da 20. listopada u 11 sati dođu u riječku katedralu sv. Vida, mučenika, na otvaranje postupka, te da svi mi bolje upoznamo njezin sveti život i njezino višestruko apostolsko djelovanje.

Znamo da je 2005. godine u našoj nadbiskupiji započeo službeni postupak za proglašenje blaženim i svetim i sluge Božjega fra Ante Tomičića, redovnika kapucina, koji je također veliki dio svoga života proveo u Rijeci, a koji je rođen u Župi Ričice na području današnje Gospićko-senjske biskupije. Stoga, Bogu hvala, u ovome trenutku imamo dvoje kandidata za koje se u Riječkoj nadbiskupiji vodi postupak za proglašenje blaženim i svetim.

Stoga vama, dragi vjernici, preporučujem i ujedno vas molim da se u svojim tjelesnim i duhovnim potrebama utječete zagovoru službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić i sluge Božjega fra Ante Tomičića, da njihovu svetost Bog čudesno potvrdi uslišanjem vaših molitava. Tako ćemo svi pridonijeti i pomoći da se ovaj veliki i sveti posao naše nadbiskupije sretno privede kraju na slavu Bogu a za duhovno dobro svih nas i cijele Crkve.

Skip to content