Oni koji se žele svidjeti svakome, dovode se u opasnost ne svidjeti se nikome

„Odgovori mu Isus: ‘Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu  ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što vam ga svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije nego li dogodi, da vjerujete kada se dogodi.“

Iv 14, 23-29

Dragi prijatelji, Gospodin nam progovara jasno i ove nedjelje. Naša vjera nije vjera okrnjena vlastitim slabostima, pa da izaberemo iz Pisma ono što nam je lako slijediti, ono što nam je privlačno tijekom, na primjer zimskog razdoblja, a onda kada dođe ljetno razdoblje – zaboravimo na one Isusove riječi koje su malo jasnije u pogledu ćudoređa ilitiga grijeha bluda. To bi bilo poput onih pijanaca koji kažu kako su svjesni da Biblija jasno govori da neće biti baštinici Kraljevstva Nebeskog, ali zato su oni trijezni preko tjedna, a piju samo vikendima. I rođendanima. I blagdanima. Contradictio in se, zar ne?

Isusa ili prihvatiš, ili ne prihvatiš. Treba reći da je taj put – proces i da tijekom tog puta mnogo puta vjernici padnu, ali se nakon toga pada i dignu. Mnogi vjernici na početku primaju hranu kojom se mogu tada hraniti, pa kako rastu tako bivaju spremniji „podnijeti“ dublje istine.

No, Isus je jasan. Kao i uvijek. A mi ljudi, radi vlastitih slabosti Isusu umanjujemo jačinu, činimo ga bljeđim, nekako mlakim Isusom. Nije stolarev Sin bio mlak. Bio je pun ljubavi jer on sam jest Ljubav, ali Ljubav ne znači nužno  i mlakost, zar ne? Isus kaže u evanđelju šeste vazmene nedjelje: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega… Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva.“

Uskoro će vjernici imati priliku izaći iz svojih dnevnih boravaka. Svojim potpisom posvjedočiti vjeruju li oni Isusu, vjeruju li oni Bibliji koja jasno brak vidi kao zajednicu muškarca i žene? Uskoro će vjernicima biti pružena mogućnost svijetu i sebi pokazati jesu li vjerni.

Skupljat će se potpisi U ime obitelji. Za budući referendum, za zaštitu naravne obitelji kakva je u očima Božjim. Postoje i drugačije oči onih koji bi htjeli drugačije obitelji. Postoje oni koji misle kako je želja za imati pravo na nešto snažnija od same naravi prava kao mogućnosti. Ako ti je naravno dana mogućnost, onda ti to pravo i imaš. Ili nemaš, ma koliko se trudio. Svakoga treba zaštiti, svakome pomoći, svakoga ljubiti, to nije i nikada ne smije postati sporno. Ali mi vjernici ne smijemo radi lažne tolerancije na grijeh, izdati istine Isusa Krista.

Učitelj i danas tebe pita. Čuvaš li ti moje riječi? Ili ti one znače poput proljetnog hita nekog jeftinog glazbenog uratka? A Isus je isti. Jučer, danas i uvijeke. I tako će biti. Dokle bude ovog svijeta.

 

Drage sestre i braćo, vjera bez djela je mrtva. Ona nema svrhu niti smisao ukoliko je ona vjera riječi, vjera jezika i dobrih prigoda.

Učitelj nas smiruje. Govori nam da se naše srce ne uznemiruje. Zato jer je onaj duhovni, metafizički rat – završio. Smrt je pobjeđena. Đavao je poražen. Ovo su samo bitke. I bez obzira koliko su teške, to su samo bitke.  A doći će dan kada će svako koljeno pasti nice preda Isusa i položiti račun za svoj život, kako reče Spasitelj.

Kako li je lijepo biti spreman i s radošću čekati taj dan susreta s našim Gospodinom mirom ispunjenim srcem. Kako li je lijepo Isusu biti vjeran.