Isus ne želi kršćane heroje dnevnih boravaka

Ako uvijek tražimo samo ono što nije dobro, samo ono negativno u drugima, koliko nam ostaje vremena ljubiti ih za sve dobro koje ti ljudi svakodnevno čine?

“Ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.  Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju slavu moju, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam ti očitovao tvoje ime, i još ću ti očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.” Iv 17, 20-26

Isus ne želi svoje učenike da budu heroji krunica dnevnih boravaka i nedjeljnih svetih misa kada je tako lako jezikom pričati vjeru u Isusa. kršćanstvo nije politički program koji se mijenja ovisno o želji birača, kršćanstvo nije moda koja ima svoje mijene i svoje prilagodbe svakoj situaciji. Biti kršćanin znači biti isti, jučer, danas i u vijeke, kao što je Isus rekao za sebe da jest. Biti kršćanin znači izaći iz skrovitosti vlastite nutrine, maknuti se od visokih zidina koje nas čuvaju da nas netko drugi ne povrijedi,  i hrabro se otisnuti na pučinu života.

                Dragi prijatelji. Uistinu predivne božanske riječi nam govori naš Spasitelj sedme vazmene nedjelje. Mnoge misli nadahnute Duhom ovdje se mogu izgovoriti. Kao da je prstima opipljiva ljubav Gospodinova prema nama, prema njegovim učenicima. Kao da dok čitamo riječi našeg Učitelja osjećamo u svakom trenutku koliko li nas ljubi i koliko li mu je stalo do nas. Isus je jasan: on želi da svi mi njegovi učenici budemo s njime u punini vječne ljubavi.

Posebno nam se u srce utiskuje Isusova želja da budemo jedno. Isus moli svoga Oca da i mi budemo jedno, kao što je on i Otac – jedno. Koliko li smo svi mi koji vjerujemo u Isusa Krista danas daleko? Koliko smo svi mi kojima je Isus sjedište našeg života udaljeni jedni od drugih? Živimo li i mi ekumenizam barjaka, kada je to zgodno posvjedočiti u vrijeme molitvene osmine za jedinstvo kršćana, a odmah nakon što prođe to vrijeme svatko se uputi na svoje strane? Isusa jako žalosti naša udaljenost i naša nespremnost ljubiti braću i sestre drugih kršćanskih crkvi i zajednica.

Ako uvijek tražimo samo ono što nije dobro, samo ono negativno u drugima, koliko nam ostaje vremena ljubiti ih za sve dobro koje ti ljudi svakodnevno čine? Čekamo li mi da se za tu ekumenu brine netko drugi ili smo spremni sami živjeti ljubav Isusovu i njegovu želju zajedništva ovdje na zemlji?

Ove nedjelje 12. svibnja započinje skupljanje potpisa građana Republike Hrvatske kojim se želi zaštititi institucija braka kao zajednice muškarca i žene. Isus ne želi svoje učenike da budu heroji krunica dnevnih boravaka i nedjeljnih svetih misa kada je tako lako jezikom pričati vjeru u Isusa. kršćanstvo nije politički program koji se mijenja ovisno o želji birača, kršćanstvo nije moda koja ima svoje mijene i svoje prilagodbe svakoj situaciji. Biti kršćanin znači biti isti, jučer, danas i u vijeke, kao što je Isus rekao za sebe da jest. Biti kršćanin znači izaći iz skrovitosti vlastite nutrine, maknuti se od visokih zidina koje nas čuvaju da nas netko drugi ne povrijedi,  i hrabro se otisnuti na pučinu života. I unatoč svim olujama, unatoč tome što se naziru opasni morski psi kako plivaju tim morem vrebajući na mornare Isusova broda, mi se ne smijemo bojati. Nikoga. Mi moramo svjedočiti. Jer je On za nas svjedočio, jer je On za nas umro, jer je On za nas raspet bio, jer je On za nas uskrsnuo. Hej, prijatelji, ta rat je odavna završen. Duhovni rat sotone i Boga Isus je odavna dobio. Ovo što mi živimo, to su samo bitke. Stoga nam je sada – izdržati. Kao što sam jednom već rekao, Isus je već odabrao trenutak kada će nas pozvati da dođemo pred njegovo lice i da nam stavi vijenac pravednosti na naše glave.

Pokrenimo se. To jest smisao kršćanstva. Biti odvažan svjedok Isusove ljubavi i istine.

Marin Miletić