Europa je odgovorna za situaciju u Africi

Povratak misionara

U riječkoj salezijanskoj župi Marije pomoćnice u nedjelju  29. rujna  bilo je svečano. Nakon 33 godine boravka u Ruandi, u posjet župi u kojoj je svojevremeno boravio u novicijatu, stigao je misionar iz Ruande, don Danko Litrić.

„Puna crkva je znak da ljubite Boga, znak da se s Bogom želite sjediniti u molitvi i čuti Njegovu riječ“, rekao je don Litrić okupljenim vjernicima koji su unatoč padalinama koje su Rijeku pretvorile u grad koji teče, ispunili ovu riječku crkvu do posljednjega mjesta. Govoreći o svom iskustvu boravka u Ruandi istaknuo je kako se puno toga promijenilo na bolje zahvaljujući misionarima. „Nije bilo lako propovijedati evanđelje. Bolest, rat i političke okolnosti bile su ono na što sam se pripremio. Nisam išao na izlet, ali možda sam se puno više bojao nego kako je bilo“, rekao je don Litrić otkrivši i situacije kada mu se prijetilo smrću. Do dolaska misionara taj afrički kraj nije imao nikakvih dodira s bijelcima. Misionari su zatekli ljude u prirodi, bez civilizirane odjeće, bez škola i bolnica, ističe don Litrić dodajući kako je on svojim dolaskom zatekao bolju situaciju. „Crkva je već bila organizirana s domaćim biskupom i svećenikom jer su salezijanci tamo došli 1954. godine, ali u misiji u Kigaliju kada sam stigao 1981. godine nisu imali nijednu bolnicu, ni dispanzer, kao ni školu. Svi su hodali bez zapadnjačke odjeće i u crkvi su svi bili bosi u crkvi, a djevojke nisu nosile hlače. Danas je situacija drugačija i sada su kao svi obuveni što i zakon propisuje.“, rekao je don Litrić dodajući da je sada organiziran sav pastoralni i karitativni rad kao i škole.

Riječ je o velikom pastoralnom radu evangelizacije koji obuhvaća i socijalni rad. Salezijanci su se specijalizirali za rad u školama sa siromašnom djecom i osnivači su zanatskih škola koje rade zahvaljujući donacijama. „Država nas ne financira. Mi organiziramo škole, a što se tiče pomoćnog materijala, hrane za učenike i profesore koji moraju dobiti  i plaću za svoj rad, ovisni smo o pomoći izvana“, otkrio je don Litrić. Osvrćući se na godine iza rata, istaknuo je kako je najgore bilo 1995. kada se u Ruandi  pucalo na svakom koraku, ubijalo se radi osveta, a na bijelce se nije blagonaklono gledalo. Mnogi su govorili da su crkva i misionari izazvali tu situaciju. Bila je to politika podmetanja i tih godina dogodila su se i ubojstva svećenika i misionara, rekao je ovaj hrvatski misionar dodajući kako je trenutna situacija mirna i nema opasnosti kakve su nekada bile. Osvrćući se na nedjeljno evanđelje o bogatašu i siromahu Lazaru, usporedio je taj odnos s onim kojega Europa ima prema Africi. „Bogataš ne vidi tog Lazara i neće i nema interesa pomoći. Europa snosi odgovornost za situaciju u Africi, a  ne žele ju prihvatiti. O siromasima i potrebitima jedino brinu nevladine organizacije i misionari.“, istaknuo je don Litrić i dodao da bez pomoći koja im se šalje ne bi mogli pomagati potrebitima.

Misionara u Ruandi je sve manje, no vjera je i dalje živa, istaknuo je dodajući kako su plod vjere novi svećenici i časne sestre koji su u djetinjstvu bili ministranti ili su se o njima brinuli misionari i volonteri u misijama. Doživljaj slavljenja mise nešto je drugačiji nego u Europi s puno pjesme, plesa i sudjelovanja. „Oni su spontani i svi žele sudjelovati. Imamo jako puno ministranata, korova, grupe za ples. To je za njih doživljaj jer je u misiji sve – i molitva, slušanje riječi Božje i ples i uobičajeno je da se u slavljenju koriste tradicionalni afrički instrumenti.“ Po završetku svete mise na osobit način se zahvalio svim vjernicima na ljubavi i dobroti te pomoći koju šalju u Ruandu i druge misije, a budućim volonterima poručio da u misije ne smiju ići kao avanturisti, nego kao ljudi koji žele iskusiti tamošnji život i pomoći siromašnima. „Volonter mora biti čovjek vjere i dati dobar primjer kršćanima“, poručio je u Rijeci don Danko Litrić.

Helena Anušić