Čije glasove mi slušamo?
“Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.” Iv 10, 27 – 30
 
Dragi prijatelji, 4. vazmene nedjelje Gospodin nam nanovo progovara. Isus nam govori kako ovce njegove, učenici njegovi – slušaju glas njegov. Čije glasove mi slušamo? Glasove onih koji nam obećavaju slavu ovoga svijeta? Glasove onih koji nam nude sigurnost ovdje i sada, unatoč tome što je sigurnost jedino u Bogu. Slušamo li mi glasove onih koji propagiraju amoral svake vrste, koji se ne libe javno isticati sve ono protiv čega su se borili proroci i apostoli? Čiji glas je nas obmanuo da više kao da ne prepoznajemo jasno što je dobro, a što je zlo i zašto smo to dopustili? Čiji glas je u nama utrnuo plamen Kristove žive vjere tako da naša duša izgleda poput zgarišta koje samo nagoviješćuje nekada silnu vatru koja je u nama gorjela? Mislimo li mi da uistinu možemo piti sa kontaminiranog izvora i pri tom biti zdravi? Mislimo li da možemo slušati glasove onih koji nisu s Kristom i unatoč tome sebe smatrati Kristovim učenicima? Gospodin je jasan: učenici njegovi slijede svoga Učitelja. A Učitelj je taj koji ne dopušta da učenici propadnu nikada, jer im On daje život vječni. Mogu li glasovi koje vi slijedite dati vam život vječni? Mogu li vam ti glasovi donijeti vječnu sigurnost, mir i puninu? Vode li vas ti glasovi strmim i uskim cestama posutim trnjem ili pak cestama blještavila i slave koje nužno vode u vječnu propast, kako Gospodin reče.  Dragi prijatelji, neka nas sveto evanđelje potakne razmisliti koje glasove slušamo i kamo nas ti glasovi vode. 
Skip to content