Teološka tribina – Proslava slugu Božjih u Riječkoj nadbiskupiji

Teološku tribinu naslovljenu Proslava slugu Božjih u riječkoj Crkvi, održanu 12. studenog u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata, Metropolitanski pastoralni institut u Rijeci (MPI) organizirao je na tragu poziva pape Franje svim partikularnim crkvama, iz studenog prošle godine, da na blagdan Posvete bazilike sv. Ivana Lateranskog izvanliturgijski proslave sjećanje na izvanredne svjedoke vjere na svom području, odnosno na one koji su zbog svoje vjere umrli mučeničkom smrću.

U suradnji sa svećenikom Ivanom Šarićem, postulatorom za kauze svetih u Riječkoj nadbiskupiji, toj je temi MPI – u tjednu nakon blagdana lateranske bazilike – posvetio tu posebnu tribinu. Koliko je to važna tema pokazala je posjetiteljima potpuno ispunjena Velika dvorana ordinarijata, a skupu je nazočio i riječki nadbiskup Mate Uzinić sa suradnicima. Zanimljivo predavanje održao je ravnatelj MPI-ja Mario Gerić govoreći o razvoju kulta mučenika od prvih stoljeća kršćanstva do Drugog vatikanskog koncila pa sve do današnjih dana. Isto tako edukativno izlaganje pod naslovom „Relikvije, svetost i kanonizacija u životu Katoličke Crkve“ imao je kancelar Riječke nadbiskupije Goran Žan Lebović Casalonga, a mrkopaljski župnik Ante Zovko govorio je o svećeniku i mučeniku Stjepanu Horžiću o kojem je nakon višegodišnjih istraživanja objavio knjigu „Stjepan Horžić: mučenik za Boga i Hrvatsku”.

Primjerom života i stradanja svećenika Stjepana Horžića, na skupu je pokazano o kakvim se svjedocima vjere radi, i na čije sjećanje papa Franjo potiče. Fotografijom popraćenom s nekoliko rečenica o svakoj od tih osoba, projekcijom je pokazano o kojim je sve izvanrednim svjedocima vjere riječ na području Riječke nadbiskupije. Na poticaj pape Franje i odlukom nadbiskupa Uzinića, njihovi će se životni putevi i stradanja do nasilne smrti istraživati ili se već pomalo istražuju, prvo naravno na nadbiskupijskoj razini. Prema riječima Šarića, nadbiskupijskog postulatora radi se o osobama koje su zbog svoje vjere stradale tijekom 20. stoljeća, o 21 osobi odnosno 16 svećenika i petero laika, od kojih su dvije žene.

Predstavljajući knjigu, koja je i prva knjiga o Stjepanu Horžiću, mrkopaljski je župnik rekao da se istraživanja o njegovom životnom putu, osobnosti i ubojstvu nastavljaju, a da je objavljivanje knjige već pomoglo otkrivanju novih dokumenata o njemu i njegovu stradanju. Horžić je rođen 26. prosinca 1918. u Rakovcu Kalničkome, za svećenika je zaređen 1941. godine u Zagrebu, a djelovao je kao kapelan u Mrkoplju, kapelan kateheta u Kraljevici i upravitelj župa Ravna Gora i Vrbovsko. „Glavna kazivačica o njemu bila mi je Danica Matković, koja je danas u 98. godini; mnogo dokumenata o njegovom životnom putu nisam pronašao, a najviše sam građe o njemu našao u komunističkim izvještajima. Smetao je zloglasnoj OZNI, partizanske su ga vlasti uhitile u listopadu 1944. u Mrkoplju te zatvorile i mučile u Delnicama, gdje je u montiranom jednodnevnom procesu na Staru godinu 1944. osuđen na smrt. Ako postoji, presuda još nije pronađena. Uhićen je i ubijen ne zato što je nešto učinio, nego zato su smatrali da bi nešto mogao učiniti. Strijeljan je u Delnicama 30. siječnja 1945. kada je imao 26 godina i jedan mjesec. Nije poznato gdje počivaju njegovi posmrtni ostatci, a knjiga je objavljena u 80. godini nakon njegove mučeničke smrti. Stjepan Horžić je izniman Kristov svjedok za kojega je jedan autor rekao da stoji uz bok bl. kardinala Alojzija Stepinca i bl. Miroslava Bulešića“, rekao je među ostalim Zovko predstavivši i molitvu za zadobite milosti po zagovoru vlč. Stjepana Horžića, koju je zatim nadbiskup Uzinić predvodio.

Gerić je u izlaganju podsjetio da papa Franjo smatra da liturgijska proslava – sjećanje na osobe koje su obilježile kršćanski hod i kršćansko svjedočenje lokalne Crkve, tj. osobe koje zbog njihovog svjedočkog življenja kršćanske vjere smijemo smatrati i nazivati mučenicima – omogućuje biskupijskim zajednicama da ponovno otkriju ili ovjekovječe uspomenu na te izvanredne Kristove učenike. „Naša mjesna Crkva u svom povijesnom hodu pamti mnoge takve svjedoke koji nam danas mogu biti uzori vjere i svjedočenja za Krista. Svako doba Crkve stvara svoje mučenike, a njihovo prepoznavanje i liturgijska proslava služe obogaćivanju teološke osjetljivosti o nužnosti sjećanja jedne mjesne Crkve na njezine mučenike, za njezin vlastiti život i poslanje u aktualnom trenutku njezine povijesti. Tragom toga ide i poziv pape Franje od kojega smo krenuli i sve ono što u tom smislu kao riječka Crkva činimo.“

Logičan slijed Gerićevog predavanja bio je teološko-povijesni i pastoralni osvrt Lebovića Casalonge o relikvijama, svetosti i kanonizacijama u životu Crkve.

„Kroz cijelu svoju povijest Katolička Crkva čuva svijest da se Bog objavljuje i djeluje u životima ljudi. Sveti su oni koji su, u svojoj slabosti, postali providonosni znakovi Kristove prisutnosti u svijetu. Njihova tijela i osobni predmeti, koji ostaju nakon smrti, ne promatraju se kao puki ostaci prošlosti, nego kao tragovi djelovanja milosti – ono što sv. Ivan Damašćanski naziva ‘izvorima spasenja kroz koje Bog izlijeva blagoslov’, uputio je Lebović Casalonga objasnivši da su štovanje relikvija i proces kanonizacije dva povezana vida te iste stvarnosti: „Crkva u njima prepoznaje vidljivu dimenziju nevidljive svetosti, čime ostvaruje zajedništvo između Hodočasničke (zemaljske) i Proslavljene (nebeske) Crkve“. Sumirao je: „Relikvije, proces kanonizacije i poimanje svetosti čine jedinstven mozaik crkvene svijesti. Kroz relikvije Crkva dodiruje povijest spasenja, kroz kanonizaciju razlučuje djelovanje Duha Svetoga u ljudima, a kroz štovanje svetaca odgaja vjernike za svetost. One su fragmenti vječnosti – znak da Krist i danas djeluje u svojoj Crkvi. Svetost nije ideal prošlosti, nego poziv sadašnjosti: da svaki vjernik postane „živa relikvija“ – svjedok Božje ljubavi u svijetu.“