U ozračju zajedništva, molitve i solidarnosti, korisnici karitativnih ustanova Riječke nadbiskupije okupili su se na svečanom misnom slavlju koje je predvodio nadbiskup Mate Uzinić, a nakon mise druženje je nastavljeno za zajedničkim stolom u Nadbiskupskom domu.
Ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana siromaha u Rijeci bilo je posvećeno sv. Franji Asiškom, njegovu životu i duhovnoj ostavštini, osobito u povodu 800. obljetnice njegova preminuća. Raznovrstan program započeo je 9. studenog, a središnji dio obilježavanja održan je u subotu, 14. studenoga, svečanom misom u crkvi Gospe Lurdske na Žabici, koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Suslavili su vikar za pastoral Mario Gerić i duhovnik Franjevačkog svjetovnog reda fra Mario Šafarić. Na misi je je pjevao zbor djelatnica Ordinarijata uz orguljašku pratnju katedralnog orguljaša Davora Juretića. Na slavlju su sudjelovali korisnici, djelatnici i voditelji karitativnih ustanova Riječke nadbiskupije.
U ozračju zajedničke molitve i promišljanja o odgovornosti prema onima koji žive na društvenim marginama, nadbiskup Uzinić u propovijedi je podsjetio kako siromaštvo nije samo materijalno pitanje, nego stvarnost koja obuhvaća i usamljenost, bolest, nesigurnost, beskućništvo i osjećaj nevidljivosti.
Čuti glas onih koje društvo često ne čuje
Polazeći od evanđeoske prispodobe o upornoj udovici koja traži pravdu pred nepravednim sucem, nadbiskup je istaknuo kako Isus tom pričom želi podsjetiti da Bog nije ravnodušan prema ljudskoj patnji. Udovica je slika čovjeka koji nema moć ni zaštitu, ali ne odustaje od traženja pravde. Upravo takve ljude, naglasio je, možemo prepoznati među siromašnima našega vremena.
„Čujemo li mi vapaj siromašnih? Mogu li siromašni našega vremena, koji se ne prestaju obraćati Bogu, imati povjerenja u nas?“ upitao je nadbiskup, pozivajući vjernike da ne ostanu ravnodušni prema ljudima kojima su potrebni pomoć, razumijevanje i ljudska blizina.
Osvrnuo se i na poruku pape Lava XIV. za ovogodišnji Svjetski dan siromaha, naslovljenu „Gospodin je utočište siromaha“, ističući kako Crkva nije pozvana samo govoriti o siromašnima, nego biti mjesto u kojem će pronaći prihvaćanje, sigurnost i dostojanstvo. Posebno je naglasio da molitva ne smije postati bijeg od stvarnosti, nego poticaj na djelovanje, zauzimanje za pravdu i aktivno suprotstavljanje nepravdi.
Nadahnuti sv. Franjom – približiti se čovjeku
Govoreći o sv. Franji Asiškom, nadbiskup je podsjetio na njegov radikalan pristup siromaštvu i spremnost da nevolju drugih ne promatra izdaleka, nego da im se približi i dijeli njihovo iskustvo. Njegov primjer i danas poziva na konkretne korake: približiti se siromašnima, saslušati ih, pokušati ih razumjeti i susresti ih kao braću i sestre.
„Nismo pozvani ulaziti u bogomolje drugih kako bismo ih uvjeravali u ispravnost svoje vjere. Ali možemo i trebamo, poput Franje, učiniti prvi korak prema drugima“, poručio je Uzinić, dodajući kako vjera ne smije biti prepreka, nego poticaj još većoj zauzetosti za čovjeka.
Posebnu zahvalnost uputio je svima koji svojim svakodnevnim djelovanjem u Rijeci i Riječkoj nadbiskupiji postaju utočište potrebitima. Podsjetio je pritom kako oni koji pomažu nisu samo oni koji daju, nego i oni koji mnogo primaju, jer susret sa siromašnima obogaćuje obje strane.
Zajednički stol kao znak blizine
Nakon misnog slavlja obilježavanje je nastavljeno tradicionalnim zajedničkim ručkom u Velikoj dvorani Nadbiskupskog doma. Za istim stolom s korisnicima su ručali nadbiskup Mate Uzinić, volonteri karitativnih ustanova i redovnice, dok su ih posluživali djelatnici Ordinarijata i volonteri Caritasa, Socijalne samoposluge, Prihvatilišta za beskućnike, udruge Depaul Hrvatska te brojni drugi ljudi dobra srca. U organizaciju i obilježavanje uključili su se i riječki ugostitelji i cvjećari, a susret su glazbom obogatili bračni par Tuhtan, Ivanica Vunić i s. Marijela iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa.
Dan posvećen siromašnima tako je još jednom pokazao kako solidarnost ne mora uvijek počivati na velikim riječima i djelima. Ponekad počinje upravo jednostavnim gestama – otvorenim vratima, toplim obrokom, pažljivo saslušanim čovjekom i mjestom za zajedničkim stolom što je posvjedočeno toga dana, ali i što svjedoče djelatnici i volonteri karitativnih ustanova kroz cijelu godinu. Jer, kako je poručio nadbiskup Uzinić, Crkva nije tu zbog sebe, nego zbog onih koji kucaju na njezina vrata. A otvoreno srce prvi je uvjet da se otvori i sve drugo.
