Potrebna dokumentacija za pregled arhivske građe Riječke nadbiskupije i pronalaženje konkretnih podataka iz crkvenih knjiga koje su pohranjene u Državnom arhivu u Rijeci:
- preslika osobne iskaznice potražitelja podataka (za osobe izvan Republike Hrvatske, s obzirom na zakonodavno ustrojstvo države, preslika dokumenta kao što je putovnica ili vozačka dozvola),
- ovjerena punomoć za pravne osobe koje su opunomoćene od stranke koja potražuje podatke,
- službeni dokaz potražitelja podataka o obiteljskoj/rodbinskoj povezanosti s osobama za koje se potražuju podaci (Rodni list, Krsni list, Izvod iz matice vjenčanih ili neki drugi ovisno o svrsi potraživanja),
- pisana molba potražitelja podataka s jasno navedenom svrhom potraživanja određene arhivske građe.
Taksa Riječke nadbiskupije predviđena za postupak obrade zaprimljene dokumentacije i izdavanja službene potvrde/suglasnosti Riječke nadbiskupije u redovnom postupku u roku od 7-10 radnih dana iznosi 10 eura (riječima: deset eura), a u žurnom postupku u roku od 3 radna dana iznosi 20 eura (riječima: dvadeset eura) i uplaćuje se u korist sljedećeg subjekta:
- Riječka nadbiskupija
- Sl. V. Čiče 2, 51000 Rijeka
- IBAN: HR9024020061100208201
- c/o Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka
- OIB: 96409277324
- Model: 99
- Poziv na broj: /
- Opis plaćanja: Pretraživanje matica
Nakon izdane potvrde Sekcije za matice i digitalnu transformaciju Riječke nadbiskupije, potražitelj je u mogućnosti konkretnog potraživanja građe u Državnom arhivu u Rijeci.
dr. sc. Ksenija Rukavina Kovačević, voditeljica
📧 matice@ri-nadbiskupija.hr
Voditeljica:
Poštovani župnici i župni upravitelji,
na posljednjem zasjedanju Prezbiterskog vijeća Riječke nadbiskupije, 9. studenoga 2023., vijećnici su razmotrili aktualnu problematiku odnosa školskog vjeronauka i župne kateheze u procesu pripuštanja kandidata za slavljenje kršćanske inicijacije, odnosno prve pričesti i krizme. Pritom su kao posebni problem istaknuli pripuštanje ili ne pripuštanje sakramentima prve pričesti i potvrde onih kandidata koji nisu upisani na školski vjeronauk ili su se s njega ispisali, a onda se ponovno u godini primanja sakramenta upisali zbog formalnih razloga. Ovakvo ponašanje uzrokuje nesporazume i nemale probleme u redovnom pastoralnom i katehetskom radu naših župnih zajednica, a župnike i župne upravitelje često dovodi u nezgodan položaj i neugodne rasprave, kako s roditeljima spomenutih kandidata, tako i s drugim kandidatima za sakramente koji smatraju da su oni zbog toga diskriminirani. Iako su u biti privilegirani oni koji su dobili više prilike da se upoznaju sa svojom vjerom, a u konkretnom su slučaju to oni koji redovito pohađaju školski vjeronauk, ipak problem nije zanemariv. On se može dugoročno odraziti i na to da se sve manje djece upisuje na školski vjeronauk i da ih se sve više ispisuje sa školskog vjeronauka što mi ni u kojem slučaju ne bismo smjeli poticati.
Polazeći od ove rasprave i izazova s kojima se vi župnici i župni upravitelji suočavate u svom redovnom pastoralnom i katehetskom djelovanju, ali i važećih odredbi Hrvatske biskupske konferencije prema kojima su školski vjeronauk i župna kateheza komplementarni i međusobno se nadopunjuju[1], želio bih ovim pismom ponuditi određena načela koja nam mogu pomoći za razlučivanje.
Prvo ili temeljno načelo je da su uvjeti za primanje sakramenata kršćanske inicijacije kandidata za prvu pričest i potvrdu redovito pohađanje nedjeljne mise, župna kateheza kroz određeno razdoblje i redovito i neprekinuto pohađanje školskoga vjeronauka.
Drugo načelo je da bi katehetska priprava za sakramente prve pričesti i/ili svete potvrde kandidata koji nisu redovito pohađali školski vjeronauk, a koja bi u jednom dijelu trebala biti drugačija od redovite, morala trajati barem dvije godine duže od redovite katehetske priprave za sakramente prve pričesti i potvrde. Iznimka od ovog načela, bilo da se smanji na jednu godinu, bilo da se ograniči samo na redovitu pripravu, može se dati samo onim kandidatima koji su redovito na nedjeljnim misnim slavljima i dobro su poučeni u vjeri.
Treće načelo je da će se oni kandidati koji nisu redovito pohađali školski vjeronauk moći pripustiti primanju sakramenta prve pričesti i/ili svete potvrde najmanje godinu dana kasnije negoli kandidati za ove sakramente njihove generacije koji su redovito i neprekinuto pohađali školski vjeronauk. Iznimka od ovog pravila su oni kandidati koji nisu mogli upisati školski vjeronauk zbog opravdanog razloga, npr. jer nastava vjeronauka nije bila organizirana u njihovoj školi i sl.
Napominjem da su ovo samo načela i da nisu i ne mogu biti gotova rješenja koja bi se odnosila na baš sve slučajeve. Dakle, moguće su i iznimke za vlastite župljane, a ne i za one iz drugih župnih zajednica, ali samo nakon razlučivanja svakog pojedinog slučaja i prethodne konzultacije s Pastoralnim uredom Riječke nadbiskupije. Ovaj princip da je iznimka moguća samo za članove vlastite župne zajednice, a ne i one drugih župnih zajednica, ne dokida pravo Nadbiskupskog ordinarijata da u pojedinim slučajevima i nakon razlučivanja donese i drugačiju odluku, nego samo želi upozoriti na mogućnost da kandidati koji ne ispunjavaju uvjete u vlastitoj župnoj zajednici otiđu u drugu župnu zajednicu i tamo olako i bez redovitog pohađanja nedjeljne mise, župne kateheze i redovitog pohađanja školskog vjeronauka budu pripušteni sakramentima, a što nikako ne bi bilo dobro da se događa.
S najboljim željama i nadom da će nam ovo pomoći u vršenju poslanja za rast u vjeri onih koji su povjereni našoj pastoralnoj i katehetskoj skrbi, na sve vas i sve naše vjernike zazivam Božji blagoslov te nebeski zagovor trsatske Majke Milosti i sv. Vida, našeg nebeskog zaštitnika!
S poštovanjem,
Nadbiskup,
Mate, v.r.
Ur.brc. 1665/2023
Rijeka, 12. prosinca 2023.
[1] HBK, Apel hrvatskih biskupa pred novu vjeronaučnu godinu, Zagreb, 9. lipnja 1995.; HBK, Župna kateheza u službi župne zajednice – poruka hrvatskih biskupa, Zagreb, 26. studenog 2000. i HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, Zagreb 2008. (osobito br. 68).
U Crkvi se traži prisutnost kuma čija je zadaća pomagati krštenome da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom i da vjerno vrši s njim povezane obveze. Službu kuma može preuzeti katolik koji je pričešćen, potvrđen, koji provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom, tj. da ide nedjeljom na misu, da prima sakramente te, ako živi u braku, da je to crkveno valjani brak.
Iz Katekizma Katoličke crkve
1255 – Pomoć roditelja vrlo je važna za razvoj krsne milosti. Tu je važna i uloga kuma ili kume, koji, stoga, trebaju biti postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokršteniku, djetetu ili odraslome, na putu kršćanskog života. Njihova je zadaća prava crkvena služba (officium). Dio odgovornosti u razvoju i očuvanju milosti primljene krštenjem snosi i sva crkvena zajednica.
1309 – Priprava za potvrdu treba ići za tim da kršćane dovede do tješnjeg sjedinjenja s Kristom, do življe prisnosti s Duhom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima, kako bi bolje mogli preuzeti apostolske odgovornosti kršćanskog života. Zato će kateheza o potvrdi težiti za tim da u potvrđenika probudi smisao pripadnosti Crkvi Isusa Krista, i to kako sveopćoj Crkvi tako i župnoj zajednici. Na ovoj potonjoj je osobita odgovornost za pripravu potvrđenika.
1310 – Za primanje potvrde potrebno je da krizmanik bude u stanju milosti. Dobro je radi očišćenja u vidu primanja dara Duha Svetoga pristupiti sakramentu pokore. Za poučljivo i raspoloživo primanje snage i milosti Duha Svetoga treba se pripremiti predanijom molitvom.
1311 – Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu. Dobro je da kum bude isti kao i kod krštenja da se bolje naglasi jedinstvo dvaju sakramenata.
Iz Zakonika kanonskog prava
Kan. 874 – Da bi se komu dopustilo preuzeti službu kuma, potrebno je:
– da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
– da je navršio šesnaestu godinu života;
– da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
– da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
– da nije otac ili majka krštenika.
Kan. 892 – Neka potvrđenik, ako je to moguće, ima kuma, čija je dužnost brinuti se da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom.
Kan. 893 – Preporučuje se uzeti za kuma onoga tko je tu službu preuzeo na krštenju.