Ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života obuhvaćaju redovnike, redovnice i druge osobe posvećenog života koji se u Crkvi potpuno posvećuju Bogu polaganjem zavjeta ili obećanja, živeći prema određenoj karizmi i crkveno odobrenim pravilima. Njihova je svrha nasljedovati Krista pristajući uz evanđeoske savjete siromaštva, čistoće i poslušnosti te svojim životom svjedočiti evanđelje. Ustanove posvećenog života najčešće su redovničke zajednice koje žive zajedničkim životom, dok družbe apostolskog života nemaju redovničke zavjete u strogom smislu, ali se zajednički posvećuju apostolskom djelovanju. Njihovo djelovanje uvijek je usmjereno na služenje Crkvi i društvu, prema posebnoj karizmi pojedine zajednice.
Osobe posvećenog života imaju važnu ulogu u pastoralu nadbiskupije. Osim života u samostanima, one sudjeluju u raznim oblicima pastoralne djelatnosti, poput župne pastorale, kateheze, odgoja i obrazovanja, karitativnog i socijalnog rada, skrbi za bolesne te duhovne pratnje vjernika. Na taj način redovnici i osobe posvećenog života svojim služenjem obogaćuju život mjesne Crkve i pridonose njezinu poslanju.