U Nadbiskupskom ordinarijatu 28. listopada održan je Susret u različitosti na kojem su se okupile osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, njihove obitelji i svi koji ih žele bolje upoznati. Promišljali su kako zajedno graditi mostove razumijevanja.
Pastoralni vikar Mario Gerić okupljenima je na početku susreta poručio kako Crkva u aktualnoj fazi Sinodalnog hoda poziva na prepoznavanje konkretnih tragova Božje prisutnosti u životu svakoga vjernika, ali i Crkve kao zajednice. Naglasio je da su vjernici uvijek pozvani biti ljudi euharistije i narod koji zahvaljuje. Nadovezujući se na tu misao, u evanđeoskom ulomku o susretu Zakeja carinika s Isusom, Klara Labinac je prisutnima ponudila smjernice za promišljanje o putu koji vodi od inkluzije ka pripadnosti. Govorila je o tome kako je Zakej već svojim društvenim položajem, a onda i fizičkim ograničenjima bio u nemogućnosti susresti se s Isusom. No, naglasila je da je Zakej bio uporan, kreativan i domišljat te da je uložio napor i trud kako bi vidio Isusa. Dodala je kako na kraju njegov trud biva nagrađen jer Isus boravi u njegovoj kući, a Zakej se zato odlučuje promijeniti i ispraviti pogreške koje je ranije činio. “Ovdje vidimo konkretan primjer pripadanja, a oni koji ostaju vani i mrmljaju, čine to svojim izborom koji treba poštivati”, poručila je.
Govorila je i o ulozi zaglavnog kamena u izgradnji mosta te objasnila kako je on onaj koji povezuje dva kraja mosta i daje stabilnost cjelini. Upozorila je da tako i Krist treba biti onaj koji povezuje osobe s invaliditetom i njihove obitelji sa župnom zajednicom i omogućuje da zajedno vrše svoje poslanje.
Na tome tragu započeo je drugi dio susreta u kojem su sudionici kroz razmjenu iskustava promišljali o načinima ostvarivanja pripadnosti župnim zajednicama i cijeloj Crkvi, kao i o zahvalnosti na konkretnim činima, trenucima i osobama koji pripadnost čine mogućom. Roditelji su istaknuli zahvalnost vjeroučiteljima i svim svećenicima koji njihovoj djeci i cijelim obiteljima omogućuju sudjelovanje u životu župne zajednice bez obzira na njihove teškoće. Osobe s invaliditetom su posvjedočile koliko im znači uključenost u zajednice mladih.
Zaključili su i da nerijetko treba poput Zakeja ostati uporan i strpljiv kako bi plodovi inkluzije postali prepoznati kao pripadnost, te posvjedočili koliko im na tom putu znače sakramentalni život, svakodnevna molitva i podrška okoline.
Susret je završen molitvom i druženjem.
Tekst: Daria Ljevar; foto: Mario Gerić