Susret redovnica, redovnika i članova ustanova posvećenog života, na kojemu je predstavljen Vikarijat za posvećeni život Riječke nadbiskupije održan je 8. studenog u prostorijama Riječke nadbiskupije. Razgovaralo se o mogućnostima snažnijeg povezivanja i suradnje osoba posvećenog života u mjesnoj Crkvi. Susret je predvodio biskupski vikar za posvećeni život mr. sc. Goran Casalonga.
Nakon uvodne molitve, Casalonga je predstavio „Stablo zvanja u Katoličkoj Crkvi”, shematski prikaz različitih životnih poziva i putova ostvarivanja svetosti u Crkvi. Polazeći od nauka Drugoga vatikanskog sabora o općem pozivu na svetost, istaknuo je kako svi vjernici po krštenju postaju dijelom Božjega naroda te su pozvani na nasljedovanje Krista i izgradnju Crkve. Pritom je naglasio kako različiti životni staleži i službe nisu međusobno suprotstavljeni niti predstavljaju hijerarhiju vrijednosti, nego različite načine odgovora na isti Božji poziv.
Tumačeći prikaz stabla, pojasnio je kako se zajednički poziv na svetost ostvaruje kroz različite oblike života, među kojima su bračni život, trajni đakonat, dijecezansko svećeništvo, samački laikat i posvećeni život. Posebnu pozornost posvetio je posvećenom životu, koji obuhvaća zajedničke oblike, poput redovništva i svjetovnih instituta, ali i individualne oblike, među kojima su posvećene djevice, pustinjaci i posvećene udovice. Istaknuo je kako je posvećeni život poseban način nasljedovanja Krista življenjem evanđeoskih savjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, pri čemu svaki oblik ima vlastitu karizmu i poslanje.
Naglasio je kako mnogi vjernici nisu dovoljno upoznati s bogatstvom tih poziva te je potrebno razvijati pastoral zvanja koji će pomoći osobama u prepoznavanju vlastitoga životnog puta. Pritom je upozorio kako se duhovni poziv ne prepoznaje nužno samo u mladosti, nego i u zrelijoj životnoj dobi. Upravo je promicanje različitih oblika posvećenog života i njihovo snažnije uključivanje u život mjesne Crkve jedna od važnih zadaća Vikarijata.
Predstavljajući djelokrug Vikarijata, Casalonga je pojasnio kako je njegova zadaća promicanje, pastoralna skrb, koordinacija i praćenje života i poslanja osoba posvećenog života u Riječkoj nadbiskupiji, uz poštivanje autonomije i vlastitih karizmi redovničkih zajednica.
Osvrnuo se pritom i na dosadašnji ustroj pastorala posvećenog života, koji je djelovao kroz Povjerenstvo za redovnice, a potom Povjerenstvo za posvećeni život. Istaknuo je kako je takav oblik djelovanja u praksi bio ponajprije usmjeren na ženske redovničke zajednice, dok su muške redovničke zajednice i drugi oblici posvećenog života ostajali nedovoljno uključeni u zajedničke susrete i inicijative. Upravo je šire uključivanje redovnika, redovničke braće, članova svjetovnih instituta i drugih osoba posvećenog života jedan od važnih izazova i zadaća novog Vikarijata. Naglašena je potreba nadilaženja dosadašnje odvojenosti pojedinih zajednica te stvaranja prostora za njihovo međusobno upoznavanje i suradnju.
Jedna od središnjih tema susreta bilo je osnivanje Vijeća Vikarijata za posvećeni život, zamišljenog kao savjetodavno i operativno tijelo u kojemu bi sudjelovali predstavnici zajednica posvećenog života. Okupljeni su pozvani predložiti osobe koje bi svojim iskustvom, prijedlozima i spremnošću na suradnju pridonijele njegovu djelovanju. Razgovaralo se i o imenovanju tajnika ili tajnice Vikarijata, koji bi pomagali u organizacijskim i administrativnim poslovima te komunikaciji među zajednicama.
U drugom dijelu susreta održan je sinodalni razgovor tijekom kojega su sudionici iznosili svoja promišljanja, potrebe i prijedloge za buduće djelovanje. Posebno je istaknuta važnost bolje međusobne povezanosti redovničkih zajednica, razmjene informacija i aktivnijeg sudjelovanja u zajedničkim pastoralnim inicijativama. Naglašena je i potreba veće prisutnosti i prepoznatljivosti posvećenog života u župnim zajednicama, osobito kroz osobne susrete, svjedočanstva i zajedničke pastoralne aktivnosti.
Zaključujući susret, Casalonga je zahvalio okupljenima na sudjelovanju i iznesenim prijedlozima te ih potaknuo na daljnju suradnju i preuzimanje suodgovornosti u djelovanju Vikarijata. Istaknuo je kako Vikarijat treba biti prostor susreta, dijaloga i zajedničkog djelovanja, u službi promicanja posvećenog života i izgradnje zajedništva u Riječkoj nadbiskupiji.